U vrijeme evolucije raznih općeprihvaćenih i svima dostupnih sportova, posebice onih s loptom, možemo se pitati gdje je njihov evolucijski maksimum ili krah. Koji bi to i kakvi sportovi mogli postati sportovi budućnosti. Izvanredni profesor kolegija Povijest sporta na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, Igor Jajčević, smatra da se svakim danom “rađaju” novi sportovi, uvjetovani posebice tehničkim postignućima i strašću. “Živimo u vremenu u kojem nikakve međunarodne sportske federacije, savezi ili pravila ne mogu konkurirati pojavi novih sportova”, kaže Jajčević i dodaje da “novi” sportovi nemaju granice, nego se pojavljuju bilo kada i bilo gdje.

“Najbolji primjer je lacrosse, tzv. indijanski hokej, koji je posljednjih desetljeća doživio strašan procvat u SAD-u, dok velika većina građana Europe nije nikad ni čula za njega”, kaže Jajčević i dodaje da se slična pojava dogodila s istočnjačkim borilačkim vještinama, tae-kwon-doom, judom i karateom u Europi 50-ih godina. “Odjednom su došle te borilačke vještine u Europu i ukorijenile se tu, toliko da egzistiraju posljednjih 70-ak godina, dok u nekim dijelovima svijeta nikada nisu ni čuli za njih”, kaže Jajčević i ističe primjer biciklizma, europskog sporta koji je krajem 19. stoljeća bio prvi sport na ovim prostorima i koji je punio prve stranice tadašnjih dnevnih novina, kojem je popularnost počela padati 40-ih godina 20. stoljeća. “Od 20-ih godina prošlog stoljeća čak su i Olimpijske igre počele gubiti smisao uzmičući pred velikim svjetskim korporacijama i politikom”, kaže Jajčević i dodaje da od tada “novi” sportovi gube samu bit sporta, da je on učinjen iz dobre volje, uz stjecanje dobrih radnih navika i zdravog odgoja. Nataša Desnica, službena liječnica Hrvatske skijaške reprezentacije, budućnost sporta vidi u raznim atraktivnim vještinama, poput sportova s loptom na pijesku i adrenalinskim sportovima, ali smatra da postojeći sportovi neće izumrijeti. “Nogomet će uvijek ostati kralj, u tom sportu su preveliki i prejaki sponzori i on je općeprihvaćen u cijelom svijetu i nema teoretske šanse da bi ga netko mogao preteći u popularnosti”, smatra Desnica. Sličnog mišljenja je i tajnik Hrvatskog skijaškog saveza Damir Raos koji smatra da popularnost određenog sporta ovisi i o uspjesima pojedinih sportaša. “Dok god imamo Ivicu Kostelića, a imali smo i Janicu, taj sport u Hrvatskoj neće prestati biti popularan”, kaže Raos i dodaje da na kraju ipak sve ovisi i o izvanljudskim faktorima, kao što je klima. Da eventualne klimatske promjene izazovu topljenje snijega u Europi, ljudi bi se vrlo brzo prilagodili na druge sportove koji ne ovise o količinama snijega. No, Raos smatra da na popularnost sporta utječe i naklonost sponzora, koji ovisno o rezultatima sami odlučuju o financiranju.

Što se tiče atraktivnosti skijanja, ono je svake godine sve brže i brže bilo da se radi o muškoj ili ženskoj konkurenciji. I sve se u Svjetskoj skijaškoj federaciji (FIS) radilo da se “stvar” ubrza, kroz smanjivanje dužina skija i metode postavljanja vrata. I upravo je prvi Ante Kostelić-Gips, nakon stravičnog pada Janice Kostelić u St. Moritzu ustvrdio da bi se dužina skija trebala ograničiti ako se žele spriječiti kobni padovi skijaša. Predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Zoran Gobac smatra da postojeći sportovi neće izumrijeti pred “novim” atraktivnim sportovima. “Konkretno, za rukomet je moguće da se promijeni, nikako ne izumrie, realno je očekivati da se smanji broj igrača i ograniči trajanje napada, kako bi suci imali što manji utjecaj na rezultat, a sve radi što veće atraktivnosti tog sporta”, kaže Gobac i dodaje da je u Njemačkoj rukomet drugi sport prema popularnosti nakon nogometa. Kao primjer globalizacije sporta Gobac navodi Brazil, Koreju i Japan, u kojima je rukomet do prije desetak godina bio nepoznat sport, a danas te zemlje imaju zavidne rukometne lige. “Pogledajte američku NBA, nijedna liga na svijetu im ne može konkurirati, sve ostalo u košarci u odnosu na njih je drugorazredno”, kaže Gobac i dodaje da vrlo važnu ulogu u populariziranju sporta imaju mediji, ali i tvrtke koje određeni sport financiraju. Pomoćni trener izabranih hrvatskih rukometaša Slavko Goluža naglašava primjer Španjolske koja danas ima jednu od najjačih liga na svijetu, a prije 15-ak godina o rukometu su tek razmišljali. “Oni su počeli s populariziranjem rukometa kroz kupnju kvalitetnih igrača i time su privukli strašne sponzore, i zato danas imaju jednu od najjačih liga na svijetu”, kaže Goluža. Hrvatski olimpijac na igrama u Pekingu u biciklizmu, Matija Kvasina, budućnost sporta također ne vidi kroz “izumiranje” postojećih, već kroz popularizaciju nekih ekstremnih sportova. “Gledatelji žele sportove s više adrenalina, zadnjih godina pojavljuju se, posebice u SAD-u, trostruki ironmani, što znači natjecanje od pedesetak kilometara plivanja, stotinjak kilometara trčanja i četiristotinjak kilometara vožnje biciklom, pa biciklistička utrka Transamerica od osam tisuća kilometara koja nema etape, već je vaš jedini cilj što brže stići do cilja”, kaže Kvasina i dodaje da bi se u Europi, za razliku od SAD-a, ipak mogli razviti sportovi poput rukometa i nogometa na pijesku.”