Olimpijske igre su već desetljećima gotovo jedinstveni sportski događaj na kojem ultimativni pritisak zarade sportaša i organizatora nije primarni element nastupa i kandidature, već se, makar u relativno malom obliku, poštuje znamenita krilatica koju je patentirao početkom prošlog stoljeća znameniti Pierre de Coubertin – važno je sudjelovati, a ne pobijediti. I premda u svijetu globalizma i gramzljivosti takav stav nerijetko mami podsmijehe, činjenica je da velika većina sportaša smatra nastup na Olimpijadi krunom svoje karijere. Istovremeno, danas se i druga poznata olimpijska krilatica – citius, altius, fortius (brže, više, jače) procjenjuje kroz prizmu osvajača olimpijske medalje koja ne nosi izravnu financijsku dobit, no činjenica je da je proces naplate osvojene medalje dugotrajan i vrlo sladak, ali i teško mjerljiv konkretnom količinom novca. Uostalom, baš kao što se nakon osvojenog dobrog plasmana na Olimpijskim igrama u pravilu idućih mjeseci gubi i stav o tome je li zaista važno samo sudjelovati ili je važnije ostvariti dobar rezultat, a po mogućnosti i osvojiti neku od kolajni, tako se i cijeli olimpijski pokret unatoč općeprihvaćenom stavu o jednakosti svih sportaša proteklih godina pretvorio u mašineriju za ostvarivanje ludo velikih zarada.

Milijarda za prijenos signala
Potvrdu takvog stava danas, u vrijeme opće globalizacije, nije teško pronaći. Službena internetska stranica Međunarodnog olimpijskog odbora ponosno je objavila grafikone o zaradi na TV pravima unazad 28 godina, točnije od vremena kad se počelo konkretnije raditi na marketingu Olimpijskih igara. Danas izgleda smiješno da su na Ljetnim olimpijskim igrama u Moskvi 1980. TV prava prodana za samo 88 milijuna dolara, kad još nepotpuni podaci za Peking 2008. iskazuju vrijednost od milijardu i 706 milijuna dolara. No, zanimljivo, kad su u pitanju Zimske olimpijske igre, tada je prodaja TV prava na zadnje održanom spektaklu u Torinu 2006. još manja od prava prodanih u Atlanti 1996. Naime, u Italiji su ta prava vrijedila “samo” 833 milijuna, a u SAD-u 10 godina prije 898 milijuna dolara. U cijeloj priči ne treba zaboraviti da su istaknute vrijednosti vezane samo uz prava za televizijsko prenošenje Igara, ali ne i prijenose na mobilnim uređajima, te danas pogotovo zanimljivi internet. Primjerice, organizatori pekinških Igara, ali i Međunarodni olimpijski odbor, posebno su upozorili nacionalne olimpijske odbore da će svaka sekunda video priloga s bilo kojeg natjecanja u Pekingu objavljena na internetskim portalima biti sankcionirana velikim kaznama. Drugim riječima, ako itko od hrvatskih portala, bilo sportskih ili onih općih, a koji dozvoljavaju posjetiteljima upload video snimke napravljene i običnim mobitelom, dopusti učitavanje videa ili u konačnici zakasni izbrisati snimku, bit će kažnjen vrlo visokom financijskom kaznom, a sukladno međunarodnom autorskom pravu.

Veliko je to upozorenje urednicima internet-portala, jer kontrola uploada je vrlo problematična ne samo zbog nemogućnosti 24-satnog nadgledanja, već i zbog činjenice da posjetitelj čiji je uradak izbrisan ima i te kakvo pravo biti povrijeđen takvim njemu nerazumljivim postupkom, te je vrlo vjerojatno da će spomenuti portal i on kazniti odlaskom konkurenciji. Pri spominjanju financijskih podataka vezanih uz Peking 2008. ne možemo zaobići činjenicu da vrijednost uloženog novca do početka kolovoza ove godine premašuje 25,55 milijardi eura. Istina, Kinezi su objavili službeni podatak da je osnovni novac namijenjen izgradnji sportskih borilišta, infrastrukture, osiguravanja sigurnosti i ostalih stvari vezanih isključivo uz organizaciju Igara oko dvije milijarde dolara (početna cijena je bila 1625 milijardi). Ostatak se odnosi na izgradnju infrastrukture u Pekingu, ali koja ima funkciju ne isključivo vezanu uz Olimpijadu. Primjerice, u tu cijenu je uračunana i izgradnja najvećeg svjetskog zrakoplovnog terminala T3 i druge infrastrukture vezane uz zračni promet u Kini u vrijednosti od 10,2 milijarde eura, koliko je uloženo u posljednjih 10 godina, te nova lokalna željeznička mreža, sanacija smještajnih kapaciteta i slično. Ako je suditi prema izjavama čelnika Organizacijskog odbora Olimpijskih igara u Pekingu, oko 50 posto troškova podmireno je financiranjem države i donacijama, dok je ostatak izgrađen za potrebe mnogih svjetskih tvrtki koje će nakon završetka Igara preuzeti ključeve tih objekata i u njima razvijati svoje poslovanje. Primjer takvog poslovanja je izgradnja Olimpijskog sela za sportaše, čiji su kapaciteti prodani još davno prije završetka njegove izgradnje. Jasno, nemoguće je iskazati točnu vrijednost uloženih sredstava, jer vjerojatno ne postoji službeni podatak koliko je stajala izrada nastavnog plana i tiskanja udžbenika za 400 milijuna kineske djece koja su u školama dobili novi predmet – Olimpijske igre. Sličnih primjera ima još mnogo.

Dodatna zarada od turizma
Kinezi, jasno, ni ne pomišljaju da će uloženi novac vratiti, a kamoli zaraditi na Olimpijadi, no politički dobitak, razvoj infrastrukture važne za postolimpijsko vrijeme, turistička propaganda, sve to kumulirat će dobit kroz idućih desetak ili više godina. Primjerice, Nacionalni stadion, tzv. Ptičje gnijezdo, stajalo je 500 milijuna dolara, a osim što će ugostiti olimpijce, služit će i čitavom nizu kineskih sportaša koji će njegove velike kapacitete kasnije koristiti za trening i pripremu u najrazličitijim sportovima. Ne manje važno je i da će zbog svoje ljepote postati i Meka za turiste, što je također važna stavka kad se spominje povrat uloženog novca. U konačnici, organizatori MOO objavili su kako očekuju da Olimpijada u Pekingu ostvari zaradu od 2,5 milijardi eura. Oko 53 posto tog novca trebalo bi stići od prodaje TV prava, 34 posto od sponzora, 11 posto od prodaje karata, a dva posto od prodaje raznih licenci. Domaćini se nadaju još kojoj milijardi od turizma (očekuje se dolazak 500.000 stranih turista), a tomu će dobrano pridonijeti hotelijeri koji su u odnosu na predolimpijsko vrijeme podigli cijene i do 1000 posto. Koliko su sve navedene cijene realne, a koliko je “skrivenih” milijuna potrošeno na najrazličitije moguće stavke, to je nemoguće saznati. Kinezi to vješto skrivaju od svijeta već godinama, pa zašto ne bi i sad.

Drastične cijene hotela
Najveća kineska agencija za zakup turističkih kapaciteta, Ctrip.com, objavila je, a tako prenosi kineska državna agencija Xinhua, da je već mjesec dana prije otvaranja Olimpijskih igara bilo gotovo nemoguće u Pekingu pronaći smještaj u hotelu. Tek je u 20-ak najboljih hotela ostalo vrlo malo mjesta, i to isključivo u super luksuznim apartmanima. Cijena kreveta u odnosu na predolimpijsko vrijeme povišena je od 400 do čak 1000 posto, pa nije nikakvo čudo kad za sobu koja je jučer stajala 1008 juana (140 dolara) danas netko mora platiti 6000 juana (833 dolara). Tek nešto manja poskupljenja zabilježena su u Qingdaou i Shenyangu. Budući da se očekuje dolazak 500.000 stranaca, nije teško shvatiti da će turistička zarada biti iznimno velika, a ne treba zanemariti ni velik broj domaćih gostiju (oko milijun) koji će stići u Peking i odsjedati u hotelima namijenjenih Kinezima. Usput rečeno, spomenuti Ctrip.com, čije je sjedište u Šangaju, navodi i da će 1000 službenih predstavnika olimpijskog pokreta (predsjednici nacionalnih saveza i slično) odsjesti u hotelima s oznakom Olimpijska obitelj, te da je za njih predviđena cijena noćenja od 50 do 80 dolara na noć. S druge strane, premda najskuplja ulaznica stoji 5000 juana (465 eura), i to za ceremoniju otvaranja Olimpijade, ipak su cijene ulaznica prilično prihvatljive. Najjeftinija cijena je 30 juana (2,79 eura), a 14 posto od svih ulaznica namijenjenih domaćinima prodano je studentima, i to po cijeni od samo 5 do 10 juana (0,47 do 0,93 eura). Ukupno je tiskano sedam milijuna ulaznica, a posljednje prodane su bile one za nogometni turnir. Međunarodni olimpijski odbor objavio je podatke o prodaji prava za prijenos slike i zvuka s Olimpijskih igara unazad 28 godina i po grafikonu koji se može pronaći na službenim internet stranicama MOO-a (www.olympic.org) vidljivo je da su TV i ostala prva s ljetnih olimpijada i dalje dvaput skuplja od zimskih. Za prijenos iz Torina 2006. ukupno je naplaćeno 833 milijuna dolara, dok je ta cijena na ljetnim igrama premašena još prije 10 godina u Atlanti. Tada je utrženo 898 milijuna dolara. Zanimljivo je i da je samo jednom ubilježen pad prodaje prava za prijenos natjecanja. Dogodilo se to na Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu 1992. kad je službeno naplaćeno “samo” 292 milijuna dolara. Četiri godine pranije na Igrama u kanadskom Calgaryju cijena prijenosa dostigla je 325 milijuna dolara. U Pekingu će se prvi put koristiti HD (High Definition) TV prijenos koji će gledatelji moći vidjeti na prijamnicima koji podržavaju tu vrstu prijenosa. Ukupno, oko 5400 sati prijenosa iz Pekinga, čak 2000 sati više u odnosu na Atenu četiri godine prije, gledat će četiri milijarde ljudi, a s borilišta će izvještavati 21.600 akreditiranih i još 10.000 neakreditiranih novinara.

Rekordan broj Hrvata
Olimpijske igre u Pekingu bit će najbrojnije dosad. Prijavljeno je 10.708 sportaša i sportašica, među njima i stotinjak Hrvata, koji će se natjecati za 302 zlatne medalje u 28 sportova. Kineska delegacija je najbrojnija i domaći sportaši, njih 570, natjecat će se u svim sportovima.

Hrvatska potrošila 34 mil. kuna za Peking

Doktorski studij

20 zemalja, tri kontinenta i jedno istraživačko pitanje: kako izgleda poslovanje u digitalnom dobu?

Konferencija

CROATIVA: Kreativnost kao nova snaga hrvatskog gospodarstva

Hrvatski olimpijski odbor planirao je akciju Peking još prije četiri godine i u tu svrhu potrošiti 34,5 milijuna kuna. U cijenu su uključene pripreme, stipendije, oprema i rekviziti za trenig, zdravstvena skrb, odlazak na kvalifikacije i slično. Samo u olimpijskoj 2008. godini potrošeno je 16,2 milijuna kuna za pripreme i natjecanja sportaša, a 8,2 milijuna kuna planirano je za odlazak sportaša, boravak i povratak iz Pekinga. No, taj iznos mogao bi premašiti planirano budući da je projekt izrađen 2005. godine, a u posljednjih nekoliko mjeseci cijene prijevozničkih usluga su rasle. Kad je u pitanju problem sigurnosti naših natjecatelja u Kini, šef Misije hrvatske olimpijske delegacije Damir Šegot kazao je da je vrlo zadovoljan kako su taj dio Olimpijade organizirali domaćini.

400.000 volontera i 600 navijačica

Dosad nikad na nekim Olimpijskim igrama nije bilo 400.000 volontera, a upravo toliko ih je zaposleno u Pekingu. Njih oko 30.000 raspoređeno je za Paraolimpijske igre koje su na rasporedu nedugo nakon završetka Olimpijade. Uz volontere, na borilištima će biti raspoređeno 600 navijačica koje su i koje će uz razne plesače, akrobate, pa čak i žive lavove zabavljati gledatelje tijekom pauzi.

Sigurnost stoji 300 milijuna dolara

Kina će mnogo novca potrošiti na osiguravanje Olimpijskih igara. Strah od terorističkih akcija prisutan je i u Pekingu, a k tomu tamošnje vlasti boje se da će razne protibetanske udruge i udruge za zaštitu ljudskih prava pokušati iskoristiti Igre za promociju svojih ideja. Kako bilo da bilo, osiguranje će provoditi više od 110.000 policajaca i vojnika, već su postavljene rakete zemlja-zrak kao dodatna zaštita borilišta, a po glavnom gradu najmnogoljudnije zemlje svijeta postavljeno je 300.000 nadzornih kamera. Službeno, na sve to potrošeno je oko 300 milijuna dolara, a vlasti su objavile i poziv građanima da prijave svaku informaciju o onome tko ugrožava državnu sigurnost ili sigurnost Olimpijskih igara. Nakon provjere informacija za to slijedit će nagrada u iznosu od 1000 do 50.000 dolara. U odnosu na Grke koji su organizirali Olimpijske igre 2004. godine, cijena za obranu od terorističkog napada ipak nije toliko velika, jer su Grci od straha od terorizma za protekle Olimpijskie igre u Ateni potrošili gotovo šest puta više (1,7 milijardi dolara).