Iduće će srijede tvrtka Plinacro otvoriti radove na jedinoj neotvorenoj dionici 190 kilometara dugog magistralnog plinovoda Pula – Karlovac. Nakon 29. ožujka Plinacrovi će izvođači tako paralelno na četiri dionice graditi najduži plinovod u Hrvatskoj, sve kako bi ga do 29. rujna – za točno šest mjeseci – konačno pustili u pogon. Taj najvažniji, najzahtjevniji i najskuplji projekt plinskog transportnog sustava u prvoj fazi plinofikacije Hrvatske započeo je 18. siječnja, kada su radnici austrijsko-talijanskog konzorcija Habau-Ghizzoni počeli graditi drugu, 53,8 kilometara dugu dionicu od istarskog mjesta Bateli do gradića Marčelji. Nepuna tri tjedna kasnije, 15. veljače, isti je konzorcij počeo graditi treću, 46,7 kilometara dugu dionicu plinovoda od Marčelja do Delnica. Ni četnaest dana nakon, 1. ožujka, konzorcij sedam domaćih tvrtki nazvan Monter započeo je radove i na četvrtoj dionici od Delnica do Draganića, dugoj 76,7 kilometara. Kako je riječ o projektu planiranom još 80-ih godina kada su otkrivena sjevernojadranska plinska polja, po graditeljskim kriterijima izuzetno složenom i zahtjevnom jer prolazi kroz reljefno i geološko-morfološki različita i ekološki osjetljiva područja, na licu mjesta smo provjerili kako teku radovi i s kakvim se problemima susreću radnici.
Domaći ljudi
Odlučili smo se za drugu, radovima najzahuktaliju dionicu, kojom nas je proveo 33-godišnji Puljanin Ivica Kožul, Habauov glavni logističar projekta. Još za vožnje do prvog lokaliteta kojeg ćemo obići rođeni Istrijan nije mogao izraziti osjećaje kojima bi opisao sreću što konačno radi za domovinu. “I sami znate kako je bilo. Počeo je rat i preselio sam u Austriju. Zaposlio sam se u tvrtki Habau specijaliziranoj za gradnju plinovoda i oduvijek maštao kako bi bilo lijepo dobiti posao na rodnoj grudi. Eto, sada sam tu”, rezimira sa smiješkom te naglašava austrijsku volju za zapošljavanjem domaćih ljudi. “Osim Talijana i Austrijanaca specijaliziranih za rukovanje nama nepoznatom mehanizacijom, konzorcij je zaposlio mnogo ovdašnjih ljudi. Samo s labinskog Zavoda za zapošljavanje uzeli smo 30 radnika, te angažirali konzorcij Grupa gradnja od devet istarskih tvrtki”, napominje.
Zaustavlja prašnjavi terenac te nas iskrcava nad jednom od najtežih točaka druge dionice – strmom uzvisinom nad rijekom Rašom. Odjednom smo se našli na vrhu 300 metarske litice, s pogledom na dolinu Raše, smještenu ispod površine mora. Dok stojimo kraj metar i pol dubokog te metar širokog rova kraj kojeg su položene nezavarene cijevi budućeg plinovoda, Kožul objašnjava koliko će zahtjevno biti spuštanje rova i polaganje cijevi do doline koju sijeku rijeka i željeznička pruga. “Pri gradnji plinovoda praksa je da se što manje cijevi vari ručno, kako bi se otpornija cijev automatski položila u rov. To je lako izvesti na nizinskim i ravnim područjima, ali pri ovakvoj konfiguraciji terena ipak ih moramo ručno povezivati u cjelinu. Koji je to obuja posla, najbolje će vam dočarati podatak da jedno ručno varenje cijevi 500 milimetarskog profila traje i do tri sata. Kada dođemo do doline, moramo plinovod provesti ispod rijeke i željezničke pruge, pa ga vratiti metar i pol pod razinu zemlje”, objašnjava Kožul. Osim velikih visinskih razlika, dodaje, ova je donica teška i po vrlo različitim terenima. “Dok je ovo brdo sazdano od jako tvrdog istarskog krša na kojem pucaju mnoge bušilice, dolina Raše toliko je močvarno područje da je jednom seljaku neki dan u nekoliko trenutaka zemlja progutala kompletan traktor. Samo je nestao”, priča Kožul naglašavajući da takav mulj zahtjeva mnogo truda pri stabilizaciji cjevovoda.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu