Hrvatska će, kako je krenulo, najkasnije za dvije-tri godine postati jedan golemi shopping centar koji bi s brojem kvadrata i ponudom mogao značajno nadmašiti potražnju ovdašnjeg tržišta. U iznimno kratkom razdoblju, od nepunih desetak godina, hrvatsko su tržište brojnim maloprodajnim objektima doslovce ‘okovali’ i domaći i strani trgovački lanci. Ilustracija za tu konstataciju svakako je podsjećanje da su prvi strani trgovci u RH stigli tek 1999. godine. Najprije je s dva objekta osvanula austrijska Billa, kojoj su se uskoro pridružili Segro te talijanski Mercatone, dok je francuski Leclerc kupio parcelu najavljući gradnju tri objekta. Uvertirni ulazak te trojke u međuvremenu su imitirali mnogi konkurenti. I svi još bilježe rast praćen investiranjem uz iznimku Segra, koji je nakon kratkog poslovanja nestao s ovih prostora, dok je Leclerc, navodno, zbog preskupih dubioza u imovinsko-pravnoj problematici odustao. Precizne podatke koliko točno četvornih metara u maloprodajnim objektima svih namjena Hrvatska danas ima nije moguće dobiti. Posljednji popis obavio je Državni zavod za statistiku 2004. i ta je inventura pokazala da u prehrambenom segmentu ima 14.658 prodavaonica ukupne površine 1,219.895 četvornih metara, dok je u neprehrambenom dijelu evidentirano 25.235 objekata koji su se prostirali na 2,283.382 m2.

Eksplozija kvadrata
Eksplozija trgovačkih kvadrata što se dogodila nakon 2000. možda je najbolje vidljiva kroz aktualne podatke Ministarstva gospodarstva. Samo u razdoblju od siječnja 2007. do kraja travnja 2008. na toj je adresi zaprimljeno 40 zahtjeva i izdana je suglasnost za novih milijun kvadrata trgovina od kojih su neke tek ušle u prvu fazu izgradnje, a ostatak će do kraja ove ili početkom sljedeće godine, ovisno o ishođenju dokumentacije. Prema podacima koje iznosi Državni zavod za statistiku, svaki Hrvat je tijekom 2007. u objektima trgovine na malo u prosjeku mjesečno trošio 1622 kune, dok je mjesečna potrošnja na razini prvog ovogodišnjeg kvartala pala na 1464 kune. S mjesečnom rasipnošću koja se kroz ukupnu osobnu potrošnju kretala u rasponu doista nevelikih 200-222 eura, Hrvati kod europskih trgovaca i dalje ostaju prepoznatljivi kao potencijal u koji se, čini se, isplati dugoročno investirati. Svjedoči to i povratak Segra koji cilja (opet na zagrebačkom Žitnjaku) sagraditi trgovački centar imena ZIGZAG, bruto razvijene površine od čak 179.499 kvadrata. Najveći pritisak investitora vezan je uz metropolu, od Sesveta do Jankomira za godinu-dvije niknut će još devet objekata, premda je i ostatak Naše Lijepe sve privlačniji i domaćim i stranim trgovcima. Uz regionalna gradska područja, zanimljive postaju i neke manje poznate lokacije, kao što su Gornja Vrba u Brodsko-posavskoj županiji (vjerojatno zbog BiH), gdje će dva objekta imati ukupno 25 tisuća kvadrata, te Gornji Kneginec u Varaždinskoj županiji, s planiranom gradnjom većom od 51.000 m2.

Milica Rakuša, direktorica Sektora trgovine pri HGK, iznosi podatak da su u razdoblju od 2002. do ožujka 2008. zatražene dozvole za čak 141 maloprodajni objekt. Međutim, pojašnjava, mnogi investitori znaju prethodno kupiti zemljište, izraditi projekte i tek potom tražiti dozvolu, što nije neuobičajeno i time ne krše zakon. Takvo postupanje ne daje, međutim, realnu sliku o broju i snazi trgovaca investitora. Tvrtka Colliers International evidentira da Zagreb već raspolaže sa 230.000 kvadrata u trgovačkim centrima i idućih godina treba dobiti još oko 484.000 m2. Međutim, na tom popisu nema projekata kojima je resorno ministarstvo dalo dozvolu, što definitivno potvrđuje skorašnju prebukiranost tržišta. Po Colliersu, Hrvatska danas na 1000 stanovnika ima 117 m2 u shopping centrima (515.650 m2), a sam Zagreb 230 m2 s procjenom da će za koju godinu imati 800 m2. I dok Colliers svojim klijentima navodno već preporučuje neka s investicijama zaobilaze Zagreb i pozicioniraju se u ostalim hrvatskim regijama gdje zasićenost još nije kulminirala, RegioPlan Consulting GmbH smatra da tržišta nekretnina istočnih zemalja, a time i Hrvatske, nikada nisu bila atraktivnija. Tvrde da se na istoku i jugoistoku Europe razvija 500 novih shopping projekata, prodajne površine oko 14 milijuna kvadrata. Studija RegioPlana iznosi da gustoća trgovačkih kvadrata na razini Hrvatske iznosi 15 m2 na 100 stanovnika dok je Zagreb dvostruko bolji, na 100 stanovnika ima 30 m2 no, zbrajanjem novih zagrebačkih projekata površina raste na gotovo 85 m2.

Razvojne faze
Po ocjeni RegioPlana, svako tržište prolazi razvojnu fazu od pet razina: prvo stiže Cash&Carry, hipermarketi, trgovački centri, retail parkovi, a zadnju fazu karakterizira jačanje koncentracije, dolazak diskontera i outlet centri. Dolazak Lidla i gradnja outlet centara, u Sv. Heleni i Začretju, zaključuju, hrvatsko je tržište uvela u zadnju fazu trgovačkog sazrijevanja. Užitak u kupnji, afinitet prema markama i niska sklonost štednji te rastuća kupovna moć motivi su koji europske trgovce još mame na hrvatsko tržište, ocjenjuju u RegioPlanu, iako danas 45 posto stanovništva s primanjima može tek podmiriti trošak hrane i stanovanja. S otvorenjem svakog novog trgovačkog centra borba za dodatnom zaradom među konkurencijom postaje sve teža. Stoga, tko među trgovcima hoće dugoročno biti uspješan, mora investirati u najbolje lokacije i koncepte, preporuka je iz RegioPlana. Čak ni činjenica da bi više godina mogli poslovati s minusom ne obeshrabruje strane trgovce da hvataju poziciju na hrvatskom tržištu. Iako nitko ne želi govoriti o toj temi, neslužbeno se čuje da su niz godina negativan poslovni učinak imali i Billa i slovenski Mercator te Spar, a kalvariju takve naravi još proživljava i prvi diskonter, Lidl, čiji se gubitak za 2007. procjenjuje na iznad 230 milijuna kuna. U Lidlu pojašnjavaju kako je gubitak očekivan zbog ekspanzije, a s tom se ocjenom slažu i mnogi analitičari. Podsjećaju da su od studenoga 2006. u 40-ak gradova otvorili 43 trgovine površine 1000-1200 m2 plus logistički centar na 35.000 m2. Te su investicije stajale više od 200 milijuna eura, pa je razvojni ciklus zapravo ‘ispričnica’ za minus koji bilježe u poslovanju.