Dvadeset minuta prije slijetanja pokvario se jedan od avionskih motora. Neki su počeli paničariti. Jedina stvar koja ih je umirila bio je pogled na Mandelu koji je mirno čitao svoje novine kao netko tko se jutarnjim vlakom vozi na posao. Aerodrom je pripremljen za prisilno slijetanje i pilot je uspio avion prizemljiti sigurno. Kad smo poslije sjeli na stražnje sjedalo njegova blindiranog BMW-a, okrenuo se prema meni i rekao: ‘Čovječe, prestravio sam se tamo gore!’ ” Tako je svoj doživljaj s Mandelom, za vrijeme predsjedničke kampanje 1994. godine, opisao urednik Timea Richard Stengel koji je u to doba gotovo dvije pune godine bio Mandelina sjena – radeći na njegovoj (auto)biografiji. Sada se s njime sastao kako bi uoči Mandelina 90. rođendana pokušao razotkriti tajnu njegove karizme. Što je to što ga čini najvećim moralnim vođom današnjnice (osim što je 27 godina proveo u zatvoru).

Izuzetan utjecaj
Još su prije točno dvadeset godina Conger i Kanungo proveli vrlo opsežno istraživanje vođa i (ruko)voditelja koji su uživali glas karizmatika (harisma, grč. = milost, dar; osobita – božanska nadarenost, nadahnuće). To su ljudi koji imaju sposobnost izuzetnog utjecaja na one s kojima rade. Od ostalih se razlikuju po nekim osobinama. Prije svega, visoko su samopouzdani, tj. imaju potpuno povjerenje u svoje procjene i sposobnosti. Imaju idealizirani cilj koji bi trebao dovesti do boljeg stanja u budućnosti. Usput budi rečeno, što je veća razlika između idealiziranog cilja i postojećeg stanja, to je veća vjerojatnost da će sljedbenici pripisati vođi izuzetnu viziju. Karizmatički vođe žele promjenu a ne održavanje postojećeg stanja. Zatim, sposobni su objasniti viziju tako da svima bude jasna. Takva artikulacija pokazuje da razumiju potrebe svojih sljedbenika i stoga djeluje kao motivacijsko sredstvo. Karizmatički vođa je izuzetno posvećen cilju, spreman je izložiti se velikom osobnom riziku, mnogo uložiti i žrtvovati se za postizanje svoje vizije. Njegovo ponašanje je novo, nekonvencionalno i suprotno postojećim normama. Kada je uspješno, izaziva iznenađenje i divljenje sljedbenika. I dakako, takva je osoba sposobna realno procijeniti ograničenja u okolini i uvjete potrebne za ostvarenje vizije. Kako to izgleda u praksi? Proces započinje time što vođa jasno artikulira viziju koja obećava uspjeh. Nakon toga postavlja visoka očekivanja i izražava uvjerenje da ih ljudi mogu i ostvariti. Na taj način povećava se njihovo samopoštovanje i samopouzdanje. U sljedećem koraku svojim riječima i djelima postavlja nove vrijednosti i svojim primjerom potiče (vođa, menadžer, trener…) da ga se u tome slijedi. I na kraju, karizmatički vođa se žrtvuje i ponaša na neuobičajeni način i tako iskazuje hrabrost i svoje vjerovanje u viziju. No, vratimo se na početak. Hrabrost nije odsutnost straha. Za onoga tko se u opasnoj situaciji ne boji postoji niz vrlo ne-laskavih naziva; nijedan nije u vezi sa zdravim razumom i silnom pameti. Hrabra će osoba djelovati strahu usprkos. Osobito kad zna da je uzor drugima, mora moći pokazati sigurnost i odlučnost koja će inspirirati sljedbenike – narodne mase ili (samo) vlastite zaposlenike. Budi na čelu, ali ne ostavljaj svoju bazu iza sebe, tj. ne dopusti da ljudi ne znaju što i zašto nešto radiš – sljedeći je Mandelin princip koji se također može lako primijeniti na svaku situaciju rukovođenja. Ljudi moraju znati zašto da te slijede. Još je bolje vjeruju li da su oni na čelu.

Dužnost vođe
Mandelu je u tome inspirirao plemenski poglavica Jongintaba koji ga je i odgojio. Kad bi muškarci došli na sastanak i posjedali u krug, on bi sve pustio da govore, a tek bi na kraju sam uzeo riječ. “Nije dužnost poglavice da kaže ljudima što trebaju raditi, nego da među njima stvori konsenzus”, kaže Mandela. Inače, manje je poznato da je njegovo pravo ime Rolihlahla što se prevodi kao povlačenje grane stabla, a označava, kako prikladno, onoga koji “stvara probleme”. Šezdesetih je godina, na veliko čuđenje svojih drugova, Mandela počeo učiti afrikanski – jezik bijelih Južnoafrikanaca koji su stvorili apartheid. No, govoreći njihovim jezikom, mogao je bolje razumjeti njihove snage i ograničenja i kasnije to koristiti u pregovorima. Dakle, upoznaj neprijatelja četvrti je princip dobrog vođenja, a s njim je u vezi i peti: prijatelji neka su ti blizu, neprijatelji (konkurenti) još i bliže – jedino ih tako možeš imati pod kontrolom. Ni izgled nije nevažan. Premda čovjek nema utjecaja na sve elemente svoga izgleda (primjerice, na visinu, koja je početna prednost), ono što ne treba zaboraviti jest – smiješiti se. Sedmo je imati na umu kako baš ništa nije crno-bijelo, a osmo da i odustajanje od nečega može biti stvar (dobrog) vođenja.

Savjeti koji vode ka karizmatičnom vođi

Nekad se mislilo da je karizma nešto s čime se čovjek rađa, tj. ili je imaš ili – nemaš. Danas se zna da se to može i naučiti. Stephen Robbins, danas vjerojatno najprodavaniji autor udžbenika i priručnika iz područja menadžmenta i organizacijskog ponašanja, formulirao je u tom smislu sljedeća tri savjeta – temeljena upravo na rezultatima istraživanja prije spomenutih Congera i Kanungoa. Naučite ostavljati dojam jake, (samo)pouzdane i dinamične osobe. Ljudima se obraćajte izravno, gledajte ih u oči, zauzmite stav tijela koji sugerira sigurnost u sebe. Razvijajte svoje komunikacijske vještine, naučite govoriti jasno, organizirano i bez poštapalica. Postavite visok cilj; kreirajte viziju budućnosti, odredite nekonvencionalne načine njezinog ostvarenja, ali ipak prilagođene kontekstu. Zagrijte za to svoje suradnike. Stalno prenosite visoka očekivanja uspjeha i povjerenje u sposobnosti ljudi s kojima radite da će ta očekivanja ispuniti.