Iako nema pouzdanih, čak ni približnih podataka koliko se novca stvara u segmentu pustolovnog turizma, no simboličan dokaz njegova rasta, za koji se svi slažu da je iznadprosječan u odnosu na klasičnu turističku ponudu, prerastanje je Grupacije pustolovnog turizma pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u viši oblik organizacije, tj. Zajednicu pustolovnog turizma.

Zbilo se to prije deset dana, a u novu organizaciju uključeno je oko sedamdeset trgovačkih društava i obrta koji su specijalizirani za takozvane adrenalinske programe. Predsjednik Zajednice Daniel Lacko postavio je kao prvi zadatak u radu zajednice borbu za priznanje pustolovnih aktivnosti kao djelatnosti. Time će se, pojašnjava Lacko, otkloniti niz komplikacija koje gospodarstvenicima u ovom području zagorčavaju život. Nepostojanje uređene zakonske podloge za njihovo djelovanje i birokratsko tumačenje pojedinih pravilnika razlog je što su u jeku sezone mnogi izvođači raftinga morali privremeno zatvoriti zbog naloga inspektora. Raftingaši nisu mogli predočiti rješenje o odobrenju za obavljanje tog vida pustolovne djelatnosti, koje po zakonu izdaje nadležni ured državne uprave, a iz kojeg se opet pozivaju da za takvo rješenje ne postoji pravilnik Ministarstva turizma kojim se regulira djelatnost. Zbog takvog začaranog birokratskog kruga mnogi u pustolovnom turizmu de facto djeluju u sivoj zoni jer većina disciplina u tom prostoru nema reguliran status. Izuzetak su, kaže Lacko, tek zračne aktivnosti poput parajedrenja i zmajarenja, koje su preuzele pravilnike iz zračnog prijevoza, dok se primjerice kajakarenje na moru, koje je ovogodišnji hit za pustolovce u Hrvatskoj, ne može odvijati drži li se striktno zakona prema kojemu se zabranjuje udaljavanje u kajaku na više od 500 metara od kopna. Sektoru pustolovnog turizma u Hrvatskoj predstoji borba za uzimanje važnije uloge na turističkoj sceni, posebice u promociji. Dosad, kaže Lacko, nije bilo nužne koordinacije između Ministarstva turizma, Hrvatske turističke zajednice i HGK-ove grupacije poslovnog turizma, ali to se posljednjih godinu, dvije počelo mijenjati. No i dalje je ta niša na margini iako objektivno ima golem potencijal kojeg u Hrvatskoj možda i nismo svjesni, dodaje predsjednik Zajednice pustolovnog turizma. Ilustrira to podacima da se primjerice niz rijeku Zrmanju prošle godine “spustilo” oko pet tisuća raftingaša, što je porast u odnosu na 2006. godinu za čak 22 posto. U nacionalnom parku Paklenica lani je evidentirano 33.000 “penjača”, što u odnosu na ukupan broj posjetitelja Paklenice predstavlja trećinu.

Organizatori pustolovnih ponuda zapravo i nemaju problema s popunjavanjem kapaciteta i češće se, kako kažu njihovi predstavnici u Komori, suočavaju s potragom za kadrovima koje će angažirati na turama nego s nedostatkom samih klijenata. No otklanjanjem manjkave promocije kao slabe točke tog segmenta hrvatske ponude organizatori pustolovnih tura ističu da taj vid turizma tek čeka pravi razvojni bum. Ističu kako se taj potencijal prepoznaje daleko više u inozemstvu nego u Hrvatskoj, pa kao primjer navode nedavne procjene jedne francuske agencije da u Hrvatskoj postoji barem 150 izvrsnih lokacija za kajakarenje na moru, dok ih sada nudimo tek deset. Nažalost, kada nas je pretprošle godine National Geographic Adventure proglasio za najatraktivniju destinaciju za kajakarenje, nismo bili spremni za takvu vijest. U međuvremenu smo poboljšali i obogatili ponudu, no, uvjerava Daniel Lacko, Hrvatska će tek kroz pet do deset godina za pustolove biti ono što je sada za “klasičan” turizam. Siguran je i da u ukupnom turističkom kolaču pustolovni turizam može imati značenje kakvo ima i nautički turizam. Zanimljivo je da svi goste u tom segmentu svrstavaju u kategoriju najpoželjnijih. Ako dolaze organizirano, vrlo je često riječ o programima koje organiziraju tvrtke za menadžment ili zaposlenike, a kod individualnih dolazaka riječ je uglavnom o financijski neovisnim ljudima, pripadnicima višeg srednjeg i visokog sloja. Upravo u takvoj strukturi gostiju nalaze i prostor za moguće produljenje turističke sezone.