Inicijativa o osnivanju Mediteranske unije u prvi je plan stavila politički aspekt povezivanja i suradnje zemalja regije koja povezuje europske, sjevernoafričke i bliskoistočne zemlje, no što će u gospodarskom smislu donijeti novi savez? S članicama Mediteranske unije, u koju su ušle sve zemlje Europske unije, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Albanija, Gibraltar i Monako, te zemlje južnog Sredozemlja – Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Mauritanija, Sirija, Tunis, Turska i palestinske vlasti (ukupno su pozvane 44 zemlje, ali je libijski vođa Moamer Gadafi odbio sudjelovati u tom projektu), Hrvatska ostvaruje glavninu gospodarske suradnje.

Primarna tržišta
Točnije, 72,5 posto ukupne robne razmjene odvija se sa zemljama koje su ušle u tu integraciju, s tim da na to područje hrvatsko gospodarstvo plasira čak 77,8 posto ukupnog izvoza. Lani su hrvatske tvrtke na to područje plasirale roba u iznosu od ukupno 9,61 milijardu američkih dolara, a istodobno je iz navedenh zemalja uvezeno 18,09 milijardi dolara, odnosno oko 70 posto sve uvezene robe u Hrvatsku. U gospodarskim udruženjima u Hrvatskoj tek se razmatra kako u toj inicijativi prepoznati i potencijalni novi prostor za ostvarenje interesa hrvatskih poduzetnika. S osnivačkog pariškog summita stigle su, naime, naznake četiri područja u kojima će se otvoriti prilike za poslovni sektor. To su gradnja autoceste od Mauritanije preko Maroka, Alžira i Tunisa (a u perspektivi ta bi prometnica išla sve do Egipta), potom uspostava novih pomorskih linija i razvoj luka, iskorištavanje Sunčeve energije i upravljanje otpadnim vodama. Iznijeta je i ideja o stvaranju mediteranske financijske institucije po uzoru na Europsku investicijsku banku, no u prvoj fazi najavljeni će se razvojni projekti financirati sredstvima iz europskih fondova predviđenih za takozvani Barcelonski proces. Okvirne brojke potrebne za financiranje projekata procjenjuju se na više milijardi eura, a osim europskih fondova, kapital za razvojne projekte osigurao bi se i iz privatnih izvora. Glavni tajnik udruženja Hrvatski izvoznici Dubravko Miholić ocjenjuje kako se članstvom Hrvatske u ovoj inicijativi zasigurno povećavaju mogućnosti izvoza. Riječ je o tržištima, pojašnjava Miholić, koja hrvatski gospodarstvenici i izvoznici smatraju primarnima i na kojima već ostvarujemo najveći dio izvozih poslova.

Nove perspektive
Po njegovoj procjeni, posebne prilike otvorit će se za tvrtke iz područja ekološke zaštite, solarne energije i civilne zaštite, te osiguranja pitke vode, što se na pariškoj konferenciji na vrhu isticalo kao jedno od najosjetljivih problema današnjice. Osim toga, perspektivu kroz Mediteransku uniju imat će i sektor pomorskih i cestovnih komunikacija, iz kojeg određene hrvatske tvrtke na mediteranskom području već imaju iskustva i reference. Dok se u Hrvatskoj tek snima situacija, lobiranje za pozicioniranje iz pojedinih je država već započelo, čak je i susjedna Bosna i Hercegovina ponudila svoje potencijale – luku, prometnice te energetsko povezivanje središnje Europe s Bliskim istokom. Inače, prema dogovoru s pariškog skupa, odluke o konkretnim projektima donosit će se na summitima koje će se održavati svake druge godine, a šefovi diplomacija zemalja članica Mediteranske unije sastajat će se jednom godišnje kako bi pratili razvoj regionalne suradnje i realizaciju pokrenutih projekata.