Na obavjesnoj ploči glavne pekinške zračne luke let je bio označen kao međunarodni. Poletio je s međunarodnog terminala. Putnici su morali proći carinsku službu i ured za imigraciju prije ukrcaja.

Nakon što je zrakoplov sletjeo u Taipei, posada Air Chine je putnike upozorila na zabranu unošenja voća u “zemlju” koju će upravo posjetiti. No u Kini se nitko ne bi usudio ovaj let nazvati “međunarodnim” budući da je u Pekingu logično razmišljati kako je “Tajvan dio Kine”. Delikatna i ponekad ratoborna prepirka između Kine i Tajvana već duže vrijeme zahtijeva mukotrpnu terminološku finoću. Pokretanje redovitih direktnih čarter-letova između Kine i Tajvana označavaju značajan napredak između dvije strane. No tvrdoglavo inzistiranje na igrama s riječima također pokazuje koliko su dvije strane zapravo razdvojene. To se vidi i iz ovog “direktnog” leta. Zbog raznih razloga, kao što je nacionalna sigurnost i nedostatak standardnih zrakoplovnih sporazuma, čarteri moraju letjeti obilaznim pravcima preko zračnog prostora Hong Konga. To je manje nespretno od uobičajene rute, koja zahtijeva sletanje i kratko zadržavanje u Hong Kongu (ili obližnjem Macau). No i tako let od Pekinga do Taipeia traje gotovo sat vremena duže, jer zrakoplov prelazi dodatnih 1000 kilometara. Unatoč tome, doček prvog leta popraćen je velikim slavljem. Bivši predsjednik tajvanske vladajuće stranke Kuomitanga Lien Chan rekao je kako će letovi ljude u svijetu učiniti ponosnim na ovu kinesku generaciju. Wang Yi, viši pekinški dužnosnik za odnose s Tajvanom, opisao je let “novim početkom” i “rijetkom prilikom za razvoj”. No čini se da Kina popravlja odnose samo s Tajvanom. Uz nerede u Tibetu, međunardni pritisak zbog kršenja ljudskih prava i povezanosti s režimima poput onih u Mianmaru i Sudanu veze s Tajvanom su, reklo bi se, najmanje loše.
(Economist)