Još se čekaju reakcije Bruxellesa na odluku Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji je odobravanjem privatizacije županjske Sladorane de facto vratio socijalne klauzule u privatizacijske procese, a već stižu i reakcije investitora koje je sam model privatizacije podosta zbunio.

“Prilično čudan natječaj i rigorozni uvjeti”, prvi su komentari glavnih pretendenata na kupnju županjske šećerane, među kojima su i Marko Pipunić, vlasnik osječkog Žita, virovitička šećerana Viro i osječki Kandit, a kao potencijalni interesent i dalje se spominje koncern Agrokor Ivice Todorića, te austrijska Agrana. Radnicima će se, prema usvojenom modelu, pod posebnim uvjetima, uz cijenu od 30 kuna po dionici i na rok otplate od najmanje 10 godina, prodati 24,99 posto dionica. Kontrolni paket (25 posto plus jedna dionica) zadržat će se najmanje pet godina u državnom portfelju, dok će se preostalih 38 posto dionica ponuditi potencijalnim strateškim partnerima putem javnog natječaja. Početna cijena za taj paket bit će nominalna vrijednost dionica, po sto kuna, odnosno ukupno 101,7 milijuna kuna. Kupac manjinskog udjela morat će jamčiti zadržavanje 350 sadašnjih zaposlenika na rok od najmanje pet godina, a najmanje tri godine neće smjeti opeteretiti ni prodati Sladoranine nekretnine ni dionice. Uz to mora zadržati djelatnost, sjedište tvrtke i brend Sladonia, te priložiti petogodišnji plan ulaganja. Ukratko, to su i znatno stroži uvjeti nego što su bili u ranijim procesima, dok još socijalne klauzule nisu bile zabranjene, s tim da se radi o prodaji paketa manjeg od 50 posto i po nominalnoj cijeni. Neke je to, poput Pipunića, koji se već dva puta natjecao na prethodnim natječajima za Sladoranu, u startu prilično “ohladilo”.“Zainteresiran sam još za Sladoranu, no zbog ovakvog modela ipak ću razmisliti”, izjavio je Pipunić. Njegov se nekadašnji partner za kupnju Sladorane, poduzetnik iz SAD-a Steve Bubalo, više ne zanima za ulaganja u Sladoranu, a kao i Pipunić, i u Viru, koji je bio glavni konkurent u prethodnim pokušajima privatizacije, ne skrivaju da bi bili sretniji da se nudi na prodaju većinski vlasnički udjel županjske šećerane. “Prirodno je da smo zainteresirani, no o detaljima ćemo više kada se objavi natječaj”, ističe Josip Pavić, čelnik osječke šećerane. Zasad se službeno o privatizaciji Sladorane i eventualnom sudjelovanju još ne izjašnjavaju u Agrokoru, koji se posljednjih godina spominjao kao siguran kupac, i što je također važno u slučaju Sladorane – poželjan sindikatu.

Interes su za tu tvrtku proteklih godina pokazivale i vodeće europske šećerane, posebice austrijska Agrana, no ona je nedavno završila investiciju u pogon u Bosni i Hercegovini, pa je upitno ima li još uvijek interesa za preuzimanje, i uz navedene uvjete, još jedne šećerane na ovom području. Model kojeg je prihvatio Upravni odbor, a još ga mora odobriti i Vlada, ministar regionalnog razvoja Petar Čobanković pojašnjava kao kompromis svih zainteresiranih strana. Radnici, koji su srušili već dva natječaja traže zadovoljštinu jer su zbog svojedobne konsolidacije i smanjenja temeljnog kapitala ostali bez dionica koje su kupovali početkom 1990-ih, a uz to su omogućili i nesmetan rad i opstanak tvrtke u ratnim danima u uvjetima svakodnevnog granatiranja tvornice. Grad Županja dionice traži zbog važnosti koju šećerana ima za taj kraj, uz koji je vezano i oko tisuću kooperanata, no kako zakonske osnove za to nema, dionice će kroz iduće razdoblje ostati u portfelju HFP-a. Model je, inače dok je Čobanković bio ministar poljoprivrede, a inicirao ga je PPDIV a poduprle sve političke stranke. Čobanković, pak, u privatizaciji Sladorane, u koju se ulazi u prilikama koje ne idu na ruku šećeranama zbog situacije na europskom tržištu šećera, vidi priliku za povezivanje hrvatskih šećerana. To je koncepcija koju godinama zastupa Viro, a kojega upućeni drže logičnim strateškim partnerom. No, i u osječkoj šećerani razmišljaju u tom smjeru, a Pavić ne isključuje ni mogućnost da se za dionice Sladorane natječu zajedno s Virom.