Mirovinski fondovi kao “specifičan” proizvod mirovinske reforme zahtijevaju specifičan oblik promocije. “Budući da je riječ o vrlo dugoročnom poslu, naša marketinška strategija zacrtana je u dugoročnoj strategiji poslovanja AZ obveznog mirovinskog fonda”, rekla je za Poslovni dnevnik voditeljica odjela prodaje, marketinga i odnosa s javnošću AZ mirovinskog fonda Nataša Hrabar-Kaštelan.

Uz klasično oglašavanje koje rabe u manjoj mjeri, u AZ fondu bave se sustavnim projektima edukativnog karaktera istraživanjem tržišta i prezentacijom javnosti te sudjeluju u projektima koji podižu razinu informiranosti o važnosti i ulozi mirovinskih fondova, a važnim dijelom poslovanja smatraju i komuniciranje sa svim oblicima javnosti. “U našem marketinškom budžetu stalnu stavku čini više manjih donacija i sponzorstava putem kojih potpomažemo projekte s područja kulture, sporta i obrazovanja”, ističe Hrabar-Kaštelan. Slično tome Erste Plavi mirovinski fondovi obično godišnje imaju jednu do dvije marketinške kampanje, u kojima rabe klasičan medijski miks: radio, internet, outdoor, tisak. Najveći dio oglašavanja obavlja se kroz tisak, a to su uglavnom listovi s visokom nakladom. “Što se tiče televizije kao medija, u marketinškim kampanjama je ne koristimo zato što sredstava u budžetu nisu dostatna za to. U promidžbi rabimo tzv. below the line (BTL) komunikaciju putem direktne pošte, e-maila, oglašavanja u poslovnicama plakatima, brošurama, lecima, pop-up-ima te sponzorstvima”, rekla je za Poslovni dnevnik prokuristica Erste Plavog fonda Senka Fekeža-Klemen. Ističe kako se godišnji budžet za oba društva, obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove, kreće oko 2,5 milijuna kuna u što je uključena i direktna pošta koja ide na oko 250.000 adresa naših članova. “Budući da smo obvezni godišnje poslati svim članovima mirovinskih fondova izvode sa stanjem i prometom po računu, na taj dio komunikacije trošimo oko 1/5 budžeta za marketing”, kaže Senka Fekeža-Klemen. Mirovinski fondovi su 2002. godine počeli s intezivnom reklamnom kampanjom jer je tada počela mirovinska reforma. “Tada smo potrošili ipak puno više nego danas, to je bila borba za 900.000 zaposlenih koji su morali izabrati jedan od tada sedam fondova na tržištu. To je bilo doba kada nije bilo jasnih kriterija po kojima bi se izabrao fond, mnogi članovi izabirali su fond banke u kojoj imaju otvoren tekući račun ili im je reklama bila dopadljiva ili je pak kao kriterij poslužila reputacija vlasnika. Danas, nakon šest godina imamo potpuno jasne kriterije”, zaključila je Senka Fekeža-Klemen. Moglo bi se reći da se fondovi koji pripadaju specifičnoj industriji koriste specifičnim alatima od kojih je najdjelotvorniji publicitet. Naime, kroz poslovne medije investicijski fondovi dobivaju određen medijski prostor jer je u interesu poslovne javnosti da se o njima piše, kao na primjer svakodnevni, tjedni, mjesečni i godišnji izvještaji o padu ili rastu investicijskih fondova, kretanjima tih fondova i slično.