U povodu ustavne tužbe koju je podnio British American Tobacco, Ustavni sud ocjenjuje ustavnost i zakonitost pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda koji je poništio odluke skupštine dioničara Tvornice duhana Zadar donesene u svibnju 1999. o usklađenju temeljnog kapitala prenominacijom iz marki u kune pa onda i dokapitalizaciju kojom je BAT izvršio dodatno ulaganje u iznosu od 56 milijuna kuna. BAT je zatražio od Ustavnog suda da u skladu s ustavnim načelom nepovredivosti privatnog vlasništva pruži zaštitu njegovoj dokapitalizaciji. Za Ustavni sud sâm predmet vjerojatno je vrlo složen, a na to upućuje što je zatražio pravno mišljenje stručnjaka za pravo trgovačkih društava.
Kako se čini, Ustavni sud nije se smatrao dovoljno stručno ekipiranim da bi donio odluku bez prethodne konzultacije eksperata iz područja prava društava pa je, prema izvorima Poslovnog dnevnika, najprije kontaktirao s akademikom Jakšom Barbićem. Uz argumentaciju da je već dao pravno mišljenje kojim ocjenjuje da je odluka VST-a donesena po pravilima Zakona o trgovačkim društvima (pogreška pri prenominiciji imala je domino-efekt na dokapitalizaciju), Barbić se navodno ispričao Ustavom sudu. Zbog angažiranja drugog stručnjaka koji proučava stotine stranica predmeta sada se nepredviđeno duže čeka na odluku.
Zašto se BAT nije odlučio da umjesto ustavne tužbe, a u slučaju negativne odluke Ustavnog suda spominje se mogućnost da pred međunarodnim sudovima zatraži odštetu od Hrvatske, sazove skupštinu dioničara Tvornice duhana Zadar da bi na njoj proveo odluku VST-a o dovršetku postupka prenominacije? Čini se kako je odlučujuće što BAT više nema podršku u vidu 75 posto glasova dioničkog kapitala kao što je to imao na skupštini 1999. godine pa ne može donijeti ni jednu odluku za koju je potreba dvotrećinska većina. Kako je zbog prenomizacije poništena i odluka o dokapitalizaciji, skupština dioničara morala bi ponovno o toj temi glasovati, a BAT više ne “kontrolira” potrebnih 75 posto glasova pa se odlučio za drukčiji pravni put.

Glas HFP-a
Hrvatski fond za privatizaciju držao je prije sedam godina 24 posto dionica TDZ-a, a njegov predstavnik je na skupštini na kojoj se odlučivalo o dokapitalizaciji glasovao u korist BAT-a. Samo s državom na svojoj strani BAT je 1999. godine mogao izglasati odluku kojom stječe kontrolni paket. Naime, sam BAT je tada imao 20 posto dionica, a Ivica Crljenko (tadašnji predsjednik uprave TDZ-a) držao je 33 posto dionica. Preostale dionice držali su Croatia osiguranje i TDR koji su bili protiv BAT-ove dokapitalizacije. Gledajući današnju strukturu dioničara te zadarske tvornice, iako je BAT investirao u prvoj tranši gotovo pola milijarde kuna, nakon poništenja dokapitalizacije, BAT ima tek nešto više od 50 posto neupitnih dionica. Poznato je da više ne može imati glas predstavnika države jer je HFP svoj paket od 24 posto dionica u međuvremenu prodao jednom privatniku iz Zagreba, a TDR je kupivši dionice od Croatia osiguranja postao vlasnik 24 posto dionica TDZ-a. Pitanje svih pitanja u tom slučaju glasi: zašto BAT 1999. nije, kad se pripremao na dokapitalizaciju sa 56 milijuna kuna, kupio paket dionica od države koji mu je tako jako manjkao. Uskoro će se vidjeti može li dobiti ustavnu zaštitu i nad stjecanjem kontrolnog paketa dionica TDZ-a budući da je drugostupanjski sud, dosljedno primjenjujući Zakon o trgovačkim društvima, poništio dokapitalizaciju jer su povrijeđene odredbe zakona o usklađenju temeljnog kapitala. U međuvremenu su završeni redovni sudski postupci koje je inicirao nezadovoljni sudioničar TDZ-a, a to je Tvornica duhana Rovinj.

Poništene odluke
TDR je u svojim tužbenim zahtjevima tražio poništavanje odluka dioničke skupštine iz 1999. (usvojeno) i utvrđenje zajedničkog djelovanja BAT-a i sudioničara Ivice Crljenka koje je, kako je isticano, protivno Zakonu o postupku preuzimanja trgovačkih društava (odbijeno). Takav je sudski epilog uslijedio koncem 2004. godine kada je VST poništio odluke dioničke skupštine TDZ-a iz 1999. s obrazloženjem da su pogrešno preračunane vrijednosti dionica temeljnog kapitala TDZ-a u kunama, a koji je dotad bio nominalno izražen u markama. No Trgovački sud u Splitu i VST dosad su, čini se, samo u BAT-ovu slučaju potpuno različito tumačili odredbe ZTD-a o prenominaciji temeljnog kapitala. Od jedinstvene sudske prakse koja je stvorena u povodu pitanja prenominacije temeljnog kapitala odskače odluka splitskog suda, a ne VTS-a. S obzirom na ustavnu tužbu BAT-a, odlučujuće je pitanje hoće li Ustavni sud da bi zaštitio strano ulaganje uvesti presedan u inače stopostotno poštivanje odredbi o prenominaciji temeljnog kapitala po Zakonu o trgovačkim društvima.

Srđan Šimac dva puta sudio u korist BAT-a

Temeljni kapital TDZ-a bio je izražen u markama sve do skupštine društva u svibnju 1999. Odlukom o dokapitalizaciji BAT je trebao na skupštini steći kontrolni paket dionica TDZ-a. No toj je odluci po hrvatskim zakonima moralo prethoditi matematički vrlo precizno pretvaranje temeljnog kapitala iz marki u kune, a to se nije dogodilo jer se pogrešno računalo. Iako se usklađenjem temeljnog kapitala matematički nije poklopio nominalni iznos svih dionica koji je izražen u kunama, Trgovački sud u Splitu donio je presudu kojom je “zažmirio na jedno oko” i stao na stranu legalne dokapitalizacije BAT-a. Odbacio je tužbene zahtjeve TDR-a, a dvadesetak tisuća maraka temeljnog kapitala ostalo je visiti u zraku, bez vlasnika. Visoki trgovački sud vratio je Splitu predmet na ponovno odlučivanje jer je usvojio žalbu Rovinja. U ponovljenom postupku Trgovačkog suda u Splitu angažiran je sudski vještak. I njegov je nalaz potvrdio da se matematički ne poklapa usklađenje temeljnog kapitala iz marki u kune. No, ipak, mišljenje koje je tada dao vještak, a na kojem je taj sud opet sudio u korist BAT-a, glasilo je kako nastala “razlika od 80-ak tisuća kuna zapravo predstavlja neznatnu razliku”. Tako je tadašnji splitski sudac Srđan Šimac (koji je sadašnji v.d. predsjednika VTS-a) ponovo presudio u korist BAT-a.