Trgovina nekretninama u Crnoj Gori posljednjih nekoliko godina doživljava pravu ekspanziju. Strani kupci, najčešće Rusi, ali sve više ima Engleza i Iraca, podigli su cijene zemljištu, kućama i stanovima u nebo. Posebno to vrijedi na Crnogorskom primorju, a trgovačka groznica proširila se i na druge krajeve države. Istina, u posljednjih nekoliko mjeseci intenzitet prometa nekretninama malo je splasnuo, ali bolje upućeni kažu da je to samo privremeno zatišje i da Crna Gora na duži rok ostaje jedna od najatraktivnijih destinacija za trgovinu nekretninama.

Dodatna potvrda
I dok se početna histerija s prodajom i kupnjom barem zasad utišala, rasprave o tome treba li strancima dozvoliti neograničenu kupnju nekretnina ili je svesti u određene okvire – ne prestaju. Iako je, prije dvije godine stekla državnu neovisnost, Crna Gora i dalje primjenjuje stari savezni zakon iz prethodne državne zajednice sa Srbijom kojim se kupnja zemljišta, kuća, stanova i poslovnog prostora dozvoljava samo inozemnim poduzećima, a ne i pojedincima. Za kupoprodaju je potrebna i potvrda da će te nekretnine služiti za obavljanje privrednih djelatnosti. Da bi došli do nekretnina u Crnoj Gori, strani državljani snalaze se na razne načine i najčešće fiktivno osnivaju poduzeća, a potom za individualne potrebe kupuju zemljište, kuće i stanove. Uskoro će Skupština Crne Gore donijeti novi zakon o imovinsko-pravnim odnosima koji će precizirati uvjete po kojima inozemni građani mogu kupovati nekretnine. Crnogorska javnost podijelila se u mišljenjima o tome treba li strance izjednačiti u pravima s crnogorskim građanima kada je u pitanju kupnja i posjedovanje nekretnina. S jedne strane je stav da treba donijeti potpuno liberalan zakon i strancima dozvoliti neograničenu kupnju nekretnina, što je u skladu sa zakonodavstvom najrazvijenijih europskih zemalja, čemu se teži i što će doprinijeti još većem investicijskom bumu u Crnoj Gori. Potpunoj liberalizaciji suprotstavlja se stav o uvođenju ograničene prodaje. Posebno se to odnosi na zemljište, jer se samo na taj način Crna Gora kao mala zemlja može spasiti od opasnosti neke vrste modernog kolonijalizma i mogućnosti da postane velika “perilica” prljavog kapitala iz inozemstva. Krajem prošloga tjedna Vlada Crne Gore donijela je Prijedlog zakona o imovinsko-pravnim odnosima koji bi već do kraja ovoga mjeseca mogao biti usvojen u državnom parlamentu. Predložena zakonska rješenja ipak predviđaju ograničenja u kupnji nekretnina inozemnih građana.

Dugoročni zakup
Strani državljani, ako se prihvate prijedlozi Vlade, ubuduće neće imati pravo vlasništva nad prirodnim dobrima od opće upotrebe, poljoprivrednim i šumskim zemljištem i šumama. Izuzetak su poljoprivredno ili šumsko zemljište do 5000 četvornih metara koje stranci mogu kupovati ako se na tim parcelama nalaze stambene zgrade. Stranci će imati pravo dugoročnog zakupa na nekretninama ili koncesije na period od 30 godina uz mogućnost produženja i na duži period ako se za to dobije suglasnost države. U krajnjoj liniji, strani državljani moći će steći pravo vlasništva nad oko pet posto teritorije Crne Gore, i to pod pretpostavkom da svi Crnogorci prodaju zemljište njima, što praktično nije moguće.

U Budvi je najskuplje zemljište

Cijene nekretnina na Crnogorskom primorju porasle su 500 do tisuću eura po četvornom metru u odnosu na lani, što je dovelo do pada prometa. Nekretnine stoje oko tri tisuće eura po četvornom metru. U Budvi je zemljište skuplje u prosjeku za oko 100 eura po četvornom metru u odnosu na Bar, Tivat i Herceg Novi.