Poput kakva viteza tužna lika, šef USKOK-a Dinko Cvitan pred saborskim je Nacionalnim vijećem za praćenje provedbe Nacionalnog programa za suzbijanje korupcije otvorio dušu žaleći se, frustriran i nemoćan, da je ostao praktički sam u ratu protiv korupcije.

Našavši se, ne svojom voljom, u ulozi suvremena Don Quijotea, svoj je zadatak u borbi protiv korupcije opisao, po prilici, jurišanjem na vjetrenjače, nudeći pritom ostavku misli li bilo tko da USKOK i DORH sami mogu riješiti problem korupcije u društvu. I nije baš da su pred njegovim uredom gužva i beskrajni redovi onih koji mu žele pomoći u toj teškoj borbi. Zato je vjerojatno i bio presretan kada je svog Sancha Panzu, vjernog sudruga, suradnika, pratitelja i pomagača dobio u uglednom poduzetniku i britanskom investitoru Goranu Štroku koji se odlučio prijaviti pokušaj reketarenja i iznuđivanja mita, unatoč tome što mu je taj potez priuštio gubitak u poslovanju od pet milijuna eura. Za Cvitana je stoga Štrok dao “nemjerljiv doprinos borbi protiv korupcije”. U svojoj ispovijedi o aferi “Pet zvjezdica” pred Nacionalnim vijećem Štrok je ispravno ustvrdio kako su on i njegovi Jadranski luksuzni hoteli rijedak primjer među hrvatskim gospodarstvenicima koji su, ni trenutka dvojeći oko toga, odlučili javno progovoriti o korupciji koja se događa i mnogima drugima. Da se ponovno nađe u istoj situaciji, kaže, jednako bi postupio, iako bi 25 puta jeftinije prošao da je ucjenjivačima za potrebne dozvole za rad hotela Bellevue dao traženih 200 tisuća eura iako mu je to bilo najteže razdoblje u poslovnom životu. Ponosan je i što su radnici toga hotela, iako je bio zatvoren sedam mjeseci, uredno primali plaću i nitko nije dobio otkaz, no to što je odbio platiti mito, kaže, stvorilo mu je nesigurnost hoće li moći plaćati kredite i kamate i ulagati u poboljšanje kvalitete, edukaciju radnika ili sponzorstva. Unatoč tom lošem i ružnom iskustvu, Štrok svoje kolege u poduzetničkim vodama poziva da prijavljuju korupciju umjesto što saginju glavu pred njom i pristaju na razne ucjene.

No poput Cvitana, i on vidi angažman uglavnom samo DORH-a i USKOK-a na tom problemu i traži potporu javnosti i ostalih državnih institucija upozoravajući kako je u aferu upao zato jer su pojedinci iskoristili sporost birokracije i neučinkovitost administracije. Ocjenjujući ulogu i odgovornost politike u borbi protiv korupcije neizostavnom i krucijalnom u ratu protiv korupcije, i drugi gospodarstvenik-slučaj, teško pretučeni sad već bivši direktor Zagrebačkih cesta, Igor Rađenović, u pismu isprike zbog nedolaska koje je poslao Nacionalnom vijeću upozorio je kako su nužne još mnoge izmjene zakonske regulative kako bi borba protiv organiziranog kriminala i korupcije bila efikasna. Neefikasnost i sporost pravosuđa, što nam je glavni prigovor iz Bruxellesa, kaže Rađenović, izviru iz neodlučnosti i sporosti izvršne i zakonodavne vlasti u Hrvatskoj, u kojoj se netransparentne odluke donose u zatvorenim centrima moći. Oštru je kritiku uputio i političkim strankama koje, po njemu, moraju unutar sebe pronaći snage da iz svojih redova izbace one koji svoj politički položaj doživljavaju kao priliku za podjelu plijena, a ne služenje javnom dobru, iz čega je iščitana poruka SDP-u i Zoranu Milanoviću da se pozabave Milanom Bandićem. No od vlasti koja ponovno u Sabor šalje manjkavu antikorupcijsku strategiju i bez suvisla objašnjenja na gotovo godinu dana ostavlja parlament bez Povjerenstva za sukob interesa koji se tek na simboličkoj razini može baviti korupcijom u politici, teško je očekivati da će imati uho za ove apele.