Iako ima manje stanovnika od Škotske, Hrvatska je od osamostaljenja 1991. godine na međunarodnoj nogometnoj sceni učinila nevjerojatno puno. Nakon što se kvalificirala na Europsko nogometno prvenstvo 1996. godine, njen tim je 1998. ušao u polufinale.

No nakon toga dogodio se mali korak nazad i Hrvatska se 2000. godine nije uspjela kvalificirati na Euro. Svi su bili uvjereni kako će hrvatska imati veličanstven tim, no to se ipak nije dogodilo. Na Euru 2004. godine njena momčad nije uspjela ući u završnicu natjecanja, a ni na Svjetskom prvenstvu nije prošla dobro, tako da je motiv za ulazak u sam vrh europskog nogometa vrlo velik. Teško je objasniti kako se nacija od 4,4 milijuna stanovnika natječe u samom vrhu međunarodnog nogometa. Tu je nasljeđe odličnog trenerskog sustava nasljeđenog iz bivše Jugoslavije i vrlo konkurentske domaće lige. No kada posjetite Hrvatsku ne vidite mnogo travnatih nogometnih terena i sportskih ustanova. Da budemo iskreni, ne znamo koja je tajna njihova uspjeha. Možda je to hrvatski mentalitet. Država je stara samo 16 godina, što u stvarnosti uopće nije puno. Svatko u Hrvatskoj ponosan je što može navući dres. Ne zaboravite da je to zemlja koja se nedavno borila u ratu kako bi imala pravo nositi svoj vlastiti dres. Za svakog Hrvata to je veličanstven trenutak. Trener Slaven Bilić definitivno je igrao veliku ulogu u uspjehu Hrvatske. Veliki je trener i igrači ga poštuju. Trenirao ih je u mladoj vrsti, te ih većinu poznaje iz tih dana. Kada ga upoznate shvatit ćete da je vrlo impresivan momak; vrlo nježnog govora i vrlo studiozan. Ako ste igrač, on je tip osobe koje biste željeli slušati i za kojega biste išli glavom kroz zid. Godišnja plaća iznosi mu onoliko koliko je tjedno, ili u nekoliko tjedana, zarađivao bivši engleski trener Steve McClaren.
(BBC news)