U posljednje vrijeme mnogi važni poticaji menadžmentu i uopće ekonomiji dolaze iz izvanekonomskih područja. To i nije tako čudno budući da na pitanje o samim ciljevima poslovanja korporacija u osnovi postoje dva odgovora: jedan je profit vlasnika, a drugi dugoročno stvaranje vrijednosti. Dobit nije jedini oblik vrijednosti, a vrijednost nije isključivo dobit.

Korijen u reformaciji
Odnosom vrijednosti – konkretno religija kao sustav vrijednosti – i ekonomije bavio se sociolog Max Weber u knjizi “Protestantska etika i duh kapitalizma” objavljenoj 1905. godine. Veza protestantske etike života i nastanka kapitalizma glavna je tema toga znamenitog djela koje je izazvalo brojne rasprave. Prema Weberu, sam kapitalistički gopodarski poredak ima duboke korijene u vjerskom području, odnosno presudnu ulogu u stvaranju (pred)uvjeta koji su doveli do kapitalističkog načina proizvodnje odigrala je reformacija (protestantizam: luterani, kalvinisti, baptisti, puritanci…). Naravno, vrijednosti kapitalizma imaju i motive koji nisu u vezi s protestantizmom i s tom kulturom. Konkretno, trajni uspjesi u produktivnosti, profitabilnosti, inventivnosti ili nekom četvrtom kapitalističkom “egzistencijalu”, koji se ostvaruje u Japanu, Južnoj Koreji, Indiji i ostalim azijskim zemljama, nisu na temelju protestantske radne etike – premda su u učinku isti ili čak u nekim apektima bolji. Kapitalizam je globalan i po tome što koristi poticaje sa svih strana. Primjerice, Jack Hawley, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za komunikaciju i upravljanje, inspiraciju je našao u indijskoj duhovnosti, konkretno u Sai Babi. Na njegovim se tečajevima uči o kreativnom, odnosno duhovnom menadžmentu, a to znači živjeti u skladu sa svojom unutarnjom istinom i spojiti duh, karakter i ljudske vrijednosti na radnom mjestu. “Ključna pitanja za menadžere i vođe današnjice nisu više vezana uz zadatke i strukture organizacije, već za duhovnost”, tvrdi taj “guru” koji savjetuje velike kompanije diljem svijeta te predaje na nekoliko sveučilišta. Šest mjeseci provodi u Indiji, a šest mjeseci u SAD-u, gdje predaje i savjetuje na temelju duhovnog djela Bhagavad-Gita. Hawley nastoji pokazati kako uspješan menadžer koji potiče duhovnu viziju oslobađa ono najbolje u ljudima i objašnjava zbog čega je svako vodstvo zapravo duhovno. Njegova knjiga “Buđenje duhovnosti u poslovanju: Snaga dharmičkog menadžmenta” izdana je i u Hrvatskoj.

Kritika napretka
No treba li ići u Indiju, ima li i u Europi, odnosno u kršćanstvu poticaja za menadžment? U posljednje se vrijeme u oblikovanju menadžerske prakse traže pomoći i modeli uprave iz katoličkih redovničkih zajednica. Mogu li menadžerima pomoći redovnička iskustva, pitamo Ivana Kopreka, profesora na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. “Menadžmentom se prije svega označava proces planiranja, organiziranja i upravljanja zadaćama i resursima, to je proces usmjeren na ostvarenje nekoga cilja. Koncepti menadžmenta, baš kao i moda, danas dolaze i prolaze. Ima se dojam da žive od određene reciklaže prošlosti. Zato se u posljednje vrijeme u menadžerskoj literaturi simpatizira s nekim idejama sadržanim u redovničkim pravilima klasičnih crkvenih redova. Istina, redovnička pravila nisu organizacijski napuci za tvrtke ili menadžere, no ona su radi iskustva i životne mudrosti veoma inspirativna”, kaže dr. Koprek. Sugovornika Poslovnog dnevnika pitamo na temelju čega se može govoriti o modelu menadžmenta isusovaca. “Ignacije iz Loyole, utemeljitelj isusovaca – posljednjega velikoga crkvenog reda, bio je taktički i duhovno-pedagoški izuzetno nadaren čovjek. U organizaciji svojega reda Ignacije je tražio da treba vladati atmosfera povjerenja, otvorenosti i ljubavi. Jasni ciljevi, uravnoteženost, spajanje dobrote i strogosti, aktualna informiranost, pravodobno uključivanje zajednice u procese odlučivanja, hrabrost za otvorenost između poglavara i podložnika, poglavar kao ideal… – sve to ostaju visoki zahtjevi menadžmenta prepoznatljivi u isusovačkoj duhovnosti”, kaže Koprek. Profesora FFDI-ja podsjećamo da se u knjizi bivšeg isusovca Chrisa Lowneya “Herojsko vodstvo”, prevedenoj i u Hrvatskoj, ocrtava način na koji se istodobno može biti visokonačelan i uspješan. “Menadžment uokviren u isusovačku duhovnost”, primjećuje Lowney, “ostaje uspješan jer uvažava hijerarhičnost ali i umreženost; potiče autonomiju pojedinih jedinica koje trebaju shvaćati da su uključene u zajedništvo; zagovara svojevrsnu duhovnost, prostor zajedničke refleksije kojim se stvara interna slika svijeta da bi se u tom svijetu zajedničkim energijama moglo uciljno djelovati…”, rekao je naš sugovornik.

Ali, već s obzirom na ciljeve menadžmenta, je li produhovljeni menadžment uopće moguć? “Duhovnost u čovjekovu djelovanju – podrazumijevajući njegovu racionalno-emotivnu stranu – ima nezaobilazivu funkciju. To se prepoznaje i danas. U vremenu pojačanog zanimanja za duhovnost u najširem pojmu uočljiva je kritika društva zbog pretjeranoga racionaliziranja u kojem vlada ideja i logika napretka, funkcionalnosti i ekonomskog razvitka… Ta kritika pokazuje duhovnu potrebu čovjeka da se oslobodi opasnosti koje ga čine navezanim na tehnologiju i napredak i koje ga podsjećaju da ono ‘biti čovjek’ ne znači svesti se samo na proizvodnju ili profit… Ljudska je akcija vezana na kontemplaciju. Kontemplirati stvarnost znači pronaći jedinstvenost, sklad s prirodom i drugim čovjekom, razmišljati o smislu… Ako nismo svjesni duhovne dimenzije našega bića, onda nam u životu nešto značajno nedostaje. Osjećamo se pomaknuti, izvan ravnoteže”, rekao je Koprek. Ako postoji isusovački menadžment, postoji li, primjerice, i franjevački? “Mnoge ideje o kojima se govori u menadžmentu na svoj su način sadržane u duhovnosti, odnosno u pravilima, mnogih crkvenih redova. Ta pravila oblikuju zajednički život tako da pripadnici neke skupine mogu uspješno razvijati svoje životne potencijale. Zapadna redovnička pravila potječu od sv. Augustina, koja je početkom 6. stoljeća na Montecassinu preuzeo i otac europske kulture sv. Benedikt. Poznato je benediktinsko pravilo ‘ora et labora’ (moli i radi). Njome se stvarala duhovna klima Europe. Duhovnoj klimi Europe pridonijela je i franjevačka duhovnost. I ona je inspirativna za današnji menadžment. Sveti Franjo bio je veliki poštovatelj prirode. Zato je i zaštitinik okoliša. Danas, primjerice, ekološki menadžment postaje vrlo značajan čimbenik poslovanja. Konkurentna poduzeća nastoje što bolje organizirati svoj ekološki menadžment jer znaju da potrošači očekuju bolji odnos prema ekologiji. Eto, tu može pomoći franjevačka duhovnost”, tvrdi isusovac.

Neprofitne organizacije
Kopreka podsjećamo da se kao jedan od studija na novom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, što je ideja potekla od isusovaca, spominjao i menadžment. Zasad na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu postoji poslijediplomski specijalistički studij neprofitnih organizacija i socijalnog zagovaranja. “Mislim da bi bilo dobro da se na Hrvatskom katoličkom sveučilištu otvori studij menadžmenta. Na tome se radi. Znam također da je poslijediplomski specijalistički studij menadžmenta neprofitnih organizacija, koji spominjete, nastao iz zamisli uprave Hrvatskog Caritasa da se unaprijedi upravljanje takvim organizacijama. Svugdje gdje su ljudi i gdje se upravlja ljudima potrebna je ljubav. Ona nam je životno i radno, duhovno ozračje. U socijalnom djelovanju djelotvornu ljubav (caritas), koja proizlazi iz evanđelja, u suvremenom svijetu nemoguće je optimalno ostvarivati bez kompetencije za koju osposobljava studij menadžmenta. I obratno, nema pravoga menadžmenta bez ljubavi… Crkva svojom duhovnošću, svojim etičkim i socijalnim naukom na to trajno upozorava. To je njezina ponuda”, zaključio je isusovac Ivan Koprek.

U upravljanju najvažnija komunikacija

Koprek je na čelu Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Pitamo ga kako upravlja, “menadžira” provincijom, a što bi bilo korisno znati i menadžeru gospodarske ili neke druge necrkvene korporacije. “Upravljanje provincijom za nas isusovce nije tek menadžiranje. Tako ni za mene. U Konstitucijama, pravilima našega reda, sveti Ignacije razlikuje nutarnje (cura personalis – dovođenje u Božju blizinu ukazom na oslobođenje, slobodu) i vanjsko upravljanje i organiziranje (cura apostolica – koje je prvotno oblikovano na zajedničkoj komunikaciji). Ključna je riječ u upravljanju, na tradiciji isusovaca – komunikacija. Nije to bilo kakva komunikacija ili savjetovanje. To je duhovno razlučivanje, razmišljanje uz molitvu. Mislim da je takav pristup vrlo važan. On je, čini mi se, preduvjet opstanka i razvoja našega reda, ali i svake korporacije”, kaže Koprek.

Odgovor za sve

Renault Captur: mali SUV skrojen za najbolje godine života

Samsung Training Academy

Centar koji viziju pametnog prostora pretvara u stvarnost