Do raskola u rusko-britanskoj naftnoj kompaniji TNK-BP, u kojoj Rusi i Englezi imaju jednake udjele od po 50 posto, došlo je zbog dviju suprotstavljenih koncepcija razvoja. Ruski većinski dioničari, naftni magnat Viktor Vekselberg, Mihail Fridman i Len Blavatnik, zagovaraju ekspanziju kompanije u svijet, a britanski, odnosno British Petroleum, zalažu se za ulaganje u kadrove i veću eksploataciju ruske nafte. Član Uprave TNK-BP-a, Jean-Luc Vermeulen, koji je u vrhu te rusko-britanske naftne kompanije zastupao ineterese ruskih dioničara, podnio je ostavku. “Konzultacije koje sam ovih dana proveo pokazale su da ne mogu pomoći u rješavanju konflikta koji je nastao između većinskih dioničara”, izjavio je 65-godišnji Vermeulen kojeg su prije pet godina u vrh kompanije angažirali i u Moskvu doveli Viktor Veksleberg i Mihail Fridman, koji je i predsjednik kompanije. Do tog vremena uspješni francuski naftni menadžer radio je u Totalu.

Otkazan sastanak
Ostavka Vermolena primljena je u ruskoj, ali i svjetskoj javnosti kao znak da je razdor u zajedničkoj kompaniji nepromostiv. To više što je krajem prošlog tjedna glavni izvršni direktor te tvrtke, Britanac Robert Dudley priznao novinarima da unutar dioničara tinja ozbiljan sukob. Štoviše, zbog tog sukoba minulog četvrtka nije održan sastanak Upravnog odbora kompanije zakazan u Moskvi. Propao je jer ga je demonstrativno napustilo pet ruskih od ukupno deset koliko ih broji Vijeće direktora. Ruski su direktori tražili da se donese odluka prema kojojoj bi se zaustavilo zapošljavanje stranih stručnjaka i istovremeno smanjio sadašnji broj stranih stručnjaka i menadžera u zajedničkoj kompaniji. Kako je Dudley takvu odluku odbacio, ruski su direktori zatražili njegovu ostavku, što je on odbio, pa su oni demonstrativno napustili sastanak. Dudley je u ponedjeljak ponovio da ne namjerava podnijeti ostavku, te da će održati Skupštinu dioničara do kraja ovog mjeseca.

Špijunska afera
Razdor u vlasničkom i upravljačkom vrhu kompanije tinja već nekoliko mjeseci. Počeo je još zimus izbijanjem “špijunske afere”, kada je ruska služba sigurnosti FSB optužila britansku stranu da u kompaniji zapošljava obavještajce. Riječ je bila o braći Zaslavski od kojih je jedan ruski, a drugi američki državljanin. Jedan od te braće bio je i šef projekta osnivanja sekcije udruge Britansko vijeće u Sankt Peterburgu za koju FSB tvrdi da se bavi obavještajnim radom u Rusiji. Uskoro, nakon te afere, u glavni moskovski “ofis” kompanije upala je i ruska migracijska inspekcija koja je utvrdila da tamo temeljem turističkih, a ne radnih viza radi čak 148 britanskih menadžera i stručnjaka, koji su zbog toga protjerani iz Rusije, a većina je ponovno vraćena kada je uredno zatražila i dobila radne vize. Taj incident bio je i povod izvršnom direktoru TNK-BP German Khanu da donese privremenu odluku o zabrani zapošljavanja stranih stručnjaka u kompaniji zbog koje je na posljednjem nedovršenom sastanku Vijeća direktora i došlo do otvorenog raskola. Ostavka Vermeulena i sve dublji sukob među vlasnicima kompanije postala je važna tema u svim ruskim, ali i svjetskim poslovnim i naftnim krugovovima, i to s razlogom. Osnovana spajanjem BP-ija i TNK-a 1. rujna 2003. godine, ta je kompanija s dnevnom proizvodnjom od 1,7 milijuna barela nafte danas treća ruska i jedna od deset najvećih naftnih kompanija u svijetu. U njoj radi više od 61 tisuću zaposlenika na njezinim naftnim nalazištima u zapadnom i istočnom Sibiru, u rafinerijama za preradu nafte koje se nalaze u Rusiji i Ukrajini, te na 1800 naftnih crpki.

Od sukoba bi mogao profitirati Gazprom

Ako sukob potraje i rezultira nestankom zajedničke kompanije, ruski državni energetski gigant Gazprom mogao bi imati najviše koristi. Naime, Kremlj je krenuo u kampanju lobiranja da se imovina TNK-BP-a proda Gazpromu iako ni BP ni trojac ruskih milijardera nisu izrazili želju za prodaju. TNK-BP je i jedina veća ruska energetska kompanija koja nije u državnim rukama. Prošle su godine bili prisiljeni Gazpromu prodati veliko plinsko polje u Sibiru.