U današnjem poslovanju koje obilježava žestoka konkurencija i bespoštedno tržišno natjecanje dobro poznavanje društvenih igara pokazuje se kao velika prednost. Razlog leži u činjenici da su odnosi u poslovnom svijetu uvelike slični nekim od popularnih igara, poput šaha, pokera ili “Monopolyja”. Blefiranje u pokeru može se, primjerice, primijeniti na dobivanje boljih i unosnijih poslova, strateško planiranje u šahu slično je taktikama koje vode kompanije kako bi ostvarile dobre rezultate na tržištima, dok je igra “Monopoly”, kao “najkapitalističkija” igra na svijetu, sama po sebi tržišna utakmica u kojoj se kupuje i prodaje kako bi se na kraju zgrnulo što više novca, ali i dokrajčilo konkurenciju.

Shvatiti protivnika
Jedinstvena strateška karakteristika šaha primjenjiva je i na vojnu i političku taktiku, kao i na biznis. U šahu je važno shvatiti teren ili poziciju te se postupno prilagođavati naglim promjenama. Također je važno shvatiti namjere protivnika, njegovu taktiku i karakteristike. Šahovski velemastor Gabriel Schwartzman izjavio je kako je ista stvar i u biznisu. “Prije smišljanja same taktike kako se natjecati na tržištu vrlo je bitno savršeno shvatiti to isto tržište”, rekao je Schwartzman, istaknuvši kako to uključuje shvaćanje snage i slabosti pojedinih kompanija, tko su im konkurenti, koje su im marketinške karakteristike te druge bitne informacije. U svakoj je borbi, bila ona politička, vojna ili poslovna, bitno što snažnije napasti protivnika ondje gdje je najranjiviji. Čimbenik iznenađenja vrlo je bitan i često može postati presudan. Sun Tzu je u svojoj knjizi “Umjetnost ratovanja” naveo kako neprijatelj ne smije znati gdje ga se namjerava napasti. Ako to ne zna, bit će zbunjen jer će obranu morati postaviti na nekoliko mjesta. Ista stvar u potpunosti je primjenjiva na poslovanje. Iznenadno lansiranje novih i poboljšanih proizvoda na tržište dok konkurencija ne očekuje pokazalo se krajem prošlog stoljeća presudnim za proizvođača informatičke opreme Hewlett-Packardov u njegovu poslovanju s pisačima i omogućilo mu veliku zastupljenost na tržištu.

Gari Kasparov, koji je bio najmlađi svjetski prvak u šahu, izjavio je da je šah kao i tržišno natjecanje. “I u šahu i u biznisu postoji velika nesigurnost i gotovo neograničen broj poteza koje možete učiniti. Samo zamislite. Nakon samo tri početna poteza u šahu moguće je dobiti devet milijuna pozicija. I to kada su u igru uključena samo dva igrača. Sada zamislite sve mogućnosti s kojima se suočavaju kompanije gdje cijele gomile korporacija odgovaraju svojim novim strategijama, cijenama i proizvodima. Nepredvidljivost je gotovo nezamisliva”, kazao je Kasparov. Kasparov, velemajstor koji je u šahu čak uspio pobijediti i prvu verziju računala Deep Blue, naveo je nekoliko pravila koje biznismeni mogu naučiti iz igranja šaha. Kasparov napominje kako se nikada ne smije podcjenjivati protivnika, da je presudno zadržati psihološku prednost te da se treba osjećati ugodno na neprijateljskom teritoriju. Kada biznismen svlada ta tri glavna pravila, pobjeda bi mu trebala biti nadohvat ruke. Šah se s tržišnom utakmicom može usporediti i na primjeru strateškog razmještanja figura, odnosno zauzimanja pravih pozicija potrebnih za pobjedu. Šahist svoju igru gradi na promišljenim potezima kojima polako prisiljava protivnika na pogrešku, što dovodi do njegova poraza. Ovisno o protivniku, pobjeda može biti brza ili dugotrajna. No ista situacija je i na tržištu. Iskusni igrači pažljivo će odvagnuti svaki potez prije nego se upuste u poslovanje, dok oni neiskusni često podlegnu pritisku te donesu brzopletu i nepromišljenu odluku koja ih na kraju dovede do poraza. Što su igrači iskusniji, to tržišna utakmica duže traje, dok je u slučaju kada iskusan igrač napada neiskusnog, poraz u većini slučajeva brz.

Ući na kraju
Što se tiče pokera, igre najpopularnije u “tvrđavi kapitalizma” – Sjedinjenim Američkim Državama, situacija je slična iako su pravila i igrači drukčiji. Isabelle Mercier, najuspješnija pokerašica prema World Poker Tour Championshipu iz 2005., navodi nekoliko primjera gdje se može povući paralela između pokera i biznisa. Najrizičnija taktika je uložiti sve u igru jer su u slučaju neuspjeha i gubici najveći. Mercier, koja inače nosi nadimak “Bez Milosti” (engleski – “No Mercy” ), kaže kako se na takav korak odlučuje samo kad ima jake karte. No ipak navodi i kako se ponekad povede isključivo srcem. “Ključ je u procjeni potencijalne nagrade nasuprot riziku”, kaže Mercier, dodajući da ako se u stvarnom životu čovjeku pruži prilika, treba je iskoristiti. Mercier tvrdi da je bolje nešto pokušati, pa makar bilo i rizično, nego ne učiniti ništa i potom se cijeli život pitati što bi bilo da ste tada ipak nešto pokušali. Strpljivost je također potrebna za uspjeh. Mercier kaže kako dobar igrač pokera povučeno sjedi, promatra i čeka sami kraj kako bi ušao u igru. “To vam daje vremena da procijenite svoje konkurente i shvatite njihov način igre”, kaže stručnjakinja za poker, inače pravnica po struci. Osim toga važan je i blef. Blefiranje osobi može pomoći da dobije posao kada onaj koji ga upošljava ili želi uposliti nije siguran hoće li mu dati posao. Zaposlenik Don Gonzales iz Ohioa kaže da se često služi “djelomičnim blefom”. Tako je dobio projekte prije nego njegovi kolege iako su možda bili kvalificiraniji od njega. Kao rezultat blefiranja dobio je kredibilitet kod poslodavca, kao i bolju poziciju. Taktika “Check and raise” , u kojoj igrač pokera može ostati u igri s ulogom i bez njega te naknadno podići ulog također može biti isplativa. Ta se taktika može primijeniti kada se određuje visina plaće. Mike Millar, zaposlenik jedne proizvodne kompanije iz Los Angelesa, prije intervjua za posao proučio je visine plaće za poziciju za koju je aplicirao. Nakon što mu je ponuđen iznos, Millar ga je odbio, davši poslodavcu do znanja koliku plaću očekuje. Nakon nekoliko dana poslodavac ga je nazvao i prihvatio njegov zahtjev. No Mercier navodi kako je samopouzdanje ipak najvažnije. “Kada netko vjeruje da će njegov potez u pokeru biti uspješan, i ostali u to povjeruju”, kaže Mercier, što znači da ako ste uistinu odlučni pobijediti, gotovo ćete sigurno u tome i uspjeti.

Monopoly: Opasnost u mitu o lakoj zaradi

Kada je u pitanju igra “Monopoly”, situacija je poprilično jasna – kupi jeftino da bi prodao skupo. “Monopoly” je nastao za vrijeme Velike depresije koja je pogodila Ameriku tridesetih godina 20. stoljeća kako bi, kako mnogi tvrde, djecu učio biznisu. U toj igri igrači kupuju i prodaju nekretnine te prikupljaju “porez” od protivničkih igrača koji stanu na njihovo polje. No, “Monopoly” treba shvatiti samo kao igru jer je stvarnost, iako na tabli i na tržištu izgleda vrlo slično, ipak drukčija. Primjerice, kritičari tvrde da “Monopoly” sugerira mit o tome kako je lako zaraditi novac, što poslije može utjecati na sposobnost zarađivanja u stvarnom biznisu.