Sve veća zloporaba kompanijskih fondova u svrhe korupcije i davanja mita navela je financijske vlasti više država da postrože kontrolu trošenja njihova novca. Najzvučniji je u posljednjih nekoliko godina svakako bio slučaj njemačkog Siemensa koji je više stotina milijuna eura davao poslovnim partnerima i dužnosnicima kao mito za dobivanje unosnih ugovora. Stoga upravo njemačke vlasti prednjače u donošenju propisa koji bi iskorijenili takvu praksu. Jedan od klasičnih primjera davanja mita je i plaćanje odlazaka na egzotična putovanja klijentima što se skriva pod krinkom putnih troškova i troškova organiziranja konferencija.

Rak-rana gospodarstva
Kako riješiti taj problem bila je jedna od tema prošlotjedne konferencije Paragon Business Travel koja je održana u Milanu i na kojoj su menadžeri 2500 najvećih svjetskih tvrtki pokušali naći rješenje za tu sve rašireniju praksu i rak ranu svjetskog gospodarstva. Među mogućim odgovorima na to jedna od najvećih svjetskih karitčarskih kuća Visa predstavila je Visa Meetings Card. Kako je objasnila Janet Zablock globalna šefica Visinih komercijalnih rješenja, radi se o proizvodu koji je nastao zbog transparentnijeg praćenja svih kompanijskih troškova vezanih uz stavku konferencije i sastanci. Ona tvrdi da Meetings kartica može uštedjeti kompaniji najmanje pet posto budžeta za tu namjenu, a sve ostalo ovisi o željama i potrebama konkretne tvrtke. “Glavna razlika između klasične poslovne kartice i Visa Meetings Carda je u činjenici da klasične kartice glase na osobu i imaju limite, koji ne prelaze uglavnom 10-ak tisuća američkih dolara, dok Visa Meetings Card imaju limit i do nekoliko milijuna dolara”, kazala je Zablock. U Visi ističu da je glavni cilj ove kartice, kao i gotovo svake novosti u poslovnom svijetu, smanjivanje troškova i povećanje dobiti. Osim mogućnosti institucionalne zloporabe od same kompanije, ovakva kontrola tjera i menadžere da efektivnije i racionalnije troše novac koji im je na raspolaganju. Regionalni komercijalni director Vise za Srednju i istočnu Europu te Afriku Serge Sahyouni pojašnjava da neke tvrtke, pogotovo je to trend u farmaceutskoj industriji, imaju budžete za stavku konferencija i sastanaka viši i od milijardu eura. Stoga kontroliranje i smanjenje troškova mogu uvelike utjecati na ukupne prihode i dobit tvrtke. Na Paragon Business Travel konferenciji u Milanu je rečeno da godišnji bužet samo američkih tvrtki za sastanke i konferencije iznosi više od 86 milijardi dolara. Kao primjer dosadašnje prakse striktne kontrole troškova u ovom sektoru, naveden je primjer Aberdeen Grupe koja je tijekom 2007. godine smanjila svoje troškove sa 17,3 milijuna na 15,8 milijuna dolara.

Sumnjiva izdavačka industrija
Farmaceutska industrija je jedna od najčešćih u kojima se sumnja u nezakonitu praksu, a tako je i u Hrvatskoj gdje se već godinama sumnja u to da se liječnicima plaćaju odlasci na krstarenja i na stručne skupove kako bi se proizvodi pojedinih kompanija našli na listama koje će se prepisivati pacijentima. Slične sumnje postoje i u domaćoj izdavačkoj industriji, odnosno kod tiskanja školskih udžbenika gdje se sumnja da su se učiteljima i onima odgovorinim za odabir pojedinih udžbenika sponzorirali odlasci na putovanja kako bi ovi odabrali proizvode pojedinih izdavača. Kontrola ovakvih troškova nije laka te je tako moguće da čelništva pojedinih kompanija čak uvijek nisu niti svjesna da njihovi zaposlenici koriste mito i korupciju kako bi ostvarili prodajne ciljeve i zadatke. Naravno, plodno tlo za mito i korupciju su i državne nabave odnosno javni natječaji na kojima se obično radi o visokim iznosima državnog novca koji se investira ili u računalnu tehnologiju, nova telekomunikacijska rješenja, kao i u izgradnju velikih infrastrukturnih projekata poput cesta, pruga, zračnih ili morskih luka ili novih upravnih zgrada za državnu administraciju.