Kvartalna dobit naftne kompanije je 596 milijuna, odnosno tri puta veća nego u istom razdoblju lani, prihod porastao za trećinu, a dionica pada. Svaki dioničar bi se na ovakvu vijest, bez obzira o kojoj se kompaniji radi, nasmijao i rekao “tu nešto ne štima”.

I upravo je tako. Riječ je o hrvatskoj, više ili manje, nacionalnoj naftnoj kompaniji Ini koja je u prvom tromjesečju ostvarila impresivne poslovne rezultate, a ulagači su svejedno ostali ravnodušni, štoviše cijena je i pala za koji postotak. U “normalnoj” tržišnoj ekonomiji, uz ovakve rezultate, vijest koju je prenio Reuters, u kojoj financijski direktor Mola kaže da mađarska tvrtka namjerava povećati svoj vlasnički udio od 25 posto – doveli bi do eksplozije cijene dionice te privremene obustave. U Hrvatskoj, na Zagrebačkoj burzi, apsolutno ništa – ravnodušnost? Iako su analitičari spekulirali da je visoka dobit Ine bila i očekivana pa nije bitno utjecala na planove investitora, upozorava se na dvije stvari. Prva je da u Hrvatskoj još postoji praksa državne regulacije cijena derivata, a svima je jasno, ponajviše investitorima, da su potezi politike često uvjetovani javnim mnijenjem, a ne gospodarskom logikom. S druge strane, sve više investitora dionicu Ine doživljava u svjetlu poslovanja Mola koji povećava svoju proizvodnju, a od siječnja u toj kompaniji popušta i regulacija cijena. No ono što investitori nikako ne vole – jest netransparentnost. Naime, o zamjeni dionica Ine i Mola govori se već neko vrijeme, dok Mađari o tome, kao i naši političari u Mađarskoj, govore kao o gotovoj stvari, u Hrvatskoj se o tome šuti. Iako ona narodna kaže “šutnja je zlato”, na sofisticiranom i preosjetljivom financijskom tržištu svaka šutnja se smatra neizvjesnošću, nesigurnošću i potencijalnom opasnošću – odnosno preporukom za oprezno ulaganje.