Ništa od političke hladovine, rekao nam je vodeći SDP-ov ekonomist Ljubo Jurčić, koji se prije izborne konvencije namjeravao povući s političke scene i posvetiti studentima i predavanjima diljem svijeta. Konvencija je svima, pa i njemu priredila iznenađenje dajući mu najviše glasova za ulazak u Glavni odbor stranke. Jurčić kaže da mu je taj izbor potvrda da je članstvo dobro prihvatilo politiku i ekonomsku strategiju koju je pripremio za SDP. Toliki je broj glasova i obveza prema stranci, pa Jurčić ozbiljno razmišlja i o mogućnosti da bude predsjednik Glavnog odbora SDP-a i s te pozicije utječe na stranačku politiku.

Da ste danas premijer, biste li i kako reagirali na najnovije poskupljenje naftnih derivata?
– SDP je u svom programu već predvidio da nema jeftine energije i hrane, i tu se ne može mnogo učiniti. No na cijene se može utjecati povećanjem konkurencije zbog čega smo mi razradili strategiju povećanjem konkurentnosti na domaćem tržištu. U Hrvatskoj moramo biti svjesni da ne možemo biti isključeni iz globalnog povećanja cijena hrane i energije, pa da ćemo čim uđemo u EU automatski dobiti europske cijene. Vlada se zato mora koncentrirati na to da nam plaće počnu što prije rasti prema europskoj razini, čime ćemo odgovoriti na europske cijene. Glavni je cilj, dakle, povećanje plaće, a zato nam treba rast BDP-a. To bi bile srednje i dugoročne mjere, a kratkoročne, koje su nam sad potrebne, u tome su da država na sebe preuzme cjenovni udar na hranu i naftu. Država bi se trebala odreći nekih poreza, a i poduzeća bi trebalo rasteretiti od nekih davanja kako bi smanjila troškove. Ako se ovi negativni trendovi na svjetskom tržištu nastave, a hoće, to će proizvesti spiralu inflacije. Kako bi se smanjio poticaj inflaciji, država prvi udar treba preuzeti na sebe uvođenjem plivajućih trošarina i odustajanjem od nekih prihoda koje uzima od građana (primjerice, nekih doprinosa na plaće i iz plaće) i poduzeća. U ovom trenutku Vlada može odmah promijeniti način obračuna PDV-a na gorivo, i to tako da ga obračunava samo na nabavnu cijenu.

S obzirom na sadašnju situaciju, koliku inflaciju očekujete ove godine?
– Ispod pet posto sigurno neće ići, a ako nafta bude išla iznad 120 dolara, do kraja godine imat ćemo inflaciju preko sedam posto ili će veliki broj poduzeća imati velike gubitke, pa čak i bankrotirati. Sada će petrokemija morati povećati cijene, zbog njih poljoprivredni proizvođači, zbog njih će skočiti cijena mesa i to će stvoriti lanac inflacije.

U političko-ekonomsko-financijskom vrhu aktualna je polemika o tečaju kune. Kojem se stajalištu Vi priklanjate?
– Rasprava o tečaju skreće pažnju s osnovnog problema da u Hrvatskoj uopće nema ekonomske politike. Osim toga, ta je rasprava krajnje politikantska. Treba znati da je tečaj najjači instrument ekonomske politike male zemlje. Hrvatska se prije 13, 14 godina odrekla tog instrumenta i pretvorila ga u svoj cilj, tako da je sada nama cilj stabilan tečaj umjesto da tečajem upravljamo gospodarstvom. Posljedica takve tečajne politike jest današnja struktura proizvodnje i potrošnje. Nijedna Vlada od 1994. otkako je fiksiran tečaj nije donijela mjere kojima bi nadoknadila posljedice fiksnog tečaja – visoku zaduženost i potrošnju veću od proizvodnje. Mi smo danas taoci tečajne politike koja se vodila zadnjih 15-ak godina, ali to ne znači da bi sada umjesto fiksnog trebali uvesti plivajući, fluktuirajući tečaj. Takva promjena tečaja sada bi napravila lom u svim budžetima jer su i građani, i poduzeća, i država visokozaduženi, i to s deviznom klauzulom. Treba se okrenuti drugim mjerama, jer se u ovoj situaciji s tečajem ne može apsolutno ništa napraviti. Sada tečaj treba ostati fiksan, s malom tolerancijom, a da bi se došlo do razine na kojoj se s tečajem uopće može nešto napraviti, stopa rasta treba biti 7 do 8 posto, a plaće rasti 8 do 9 posto. Predsjednik Mesić je u pravu kada kaže da su ovakva situacija i status quo neodrživi, jer u Hrvatskoj brže raste potrošnja nego proizvodnja. Takva je situacija neizdrživa, a tečaj sam je ne može promijeniti u kratkom roku i njegovom fleksibilizacijom sada bismo napravili više štete nego koristi.

Polančec i HNB uveli bi destimulativne kamate na stambene, nenamjenske i kredite za automobile kako bi obeshrabrili uvoz i potrošnju, suzbili dug, a smanjili kamate na gospodarske plasmane?
– Zadnjih godina građani održavaju standard kreditima, tako da su danas zaduženi više od 110 milijardi kuna službenih kredita, a kada se tome pribroje minusi po tekućima, kreditnim karticama, leasing, dug prelazi i 150 milijardi. Praksa u Hrvatskoj da se krediti linearno ograničavaju nije dobra, nego se to mora raditi selektivno, tako da se pozitivnim trendovima da poticaj, a negativnima smanji prostor za djelovanje. Smanjenje kredita poduzetnicima definitivno nije dobro, jer će dovesti do smanjenja proizvodnje. Povećanje domaće potrošnje svakako treba dovesti u red, jer ljudi se ne bi trebali zaduživati izvan mogućnosti svojega dohotka zato što to postaje financijski problem za građane, ekonomski za državu i na kraju postane politički problem. U interesu je građana regulirati odnos dohodak – zaduživanje, a ne da se zbog lakoće dobivanja kredita zadužuju mimo sadašnjih i budućih dohodaka. Treba imati na umu da će kamate i dalje rasti, jer ona ne može biti ispod stope inflacije, a rast će i za rizik povrata kredita koji će se također povećati.

U predizbornoj kampanji trpjeli ste kritike zbog najave uvođenja poreza na kapitalnu dobit (PKD). Ne odustajete od te ideje?
– Ne odustajem. Taj se prijedlog temelji na osnovnom poreznom principu da se svi dohoci – od rada, kapitala i imovine – trebaju ravnopravno tretirati i takva rješenja imaju sve razvijene zemlje. Osim toga, kada strani investitor dođe koristiti domaću infrastrukturu i komunalije, relativno jeftiniju radnu snagu, a da bi država imala benefit uvodi porez na kapitalnu dobit. Srbija je to uvela prije nekoliko godina jer je znala da zbog situacije u kojoj se nalazi nema vlastitih investicija, pa je privlačila strane ulagače koji su koristili jeftine domaće resurse i radnu snagu, a država onda od tih transakcija i zarada uzima u proračun 20 posto.

Na našoj je burzi 90 posto špekulanata

Optuženi ste da ste najavom PKD-a u kampanji rušili burzu. Očekujete li, i kada, bitniji oporavak burze?
– I prije kampanje bilo je jasno da je naše tržište nerealno napuhano i da će početi padati. Nije mi žao kada se to događa profesionalnim investitorima, ali mi je žao kada se to događa narodu koji se prethodno uvjeravao da će brzo, lako i mnogo zaraditi. Tržište likvidnim održavaju špekulanti, i to je u redu kada ih je 10 do 15%, a ne kao kod nas, 90% špekulanata. Na hrvatskom tržištu su neke dionice daleko ispod njene stvarne vrijednosti, no investitori kojima novac ne treba na duži rok svojom potražnjom reguliraju cijenu te od malih dioničara kojima treba gotovina otkupljuju ispod realne cijene. Neće više biti značajnog rasta burze, između jedan i tri posto, ako ne bude još nekih šokova na svjetskom tržištu ili se eventualno otkriju nove dubioze u SAD-u. Sadašnja slika naše burze je realna, uz podcijenjenu grupu kvalitetnih dionica.

Odgovor za sve

Renault Captur: mali SUV skrojen za najbolje godine života

Samsung Training Academy

Centar koji viziju pametnog prostora pretvara u stvarnost