Malo tko se ne sjeća legendarnih pustolovina grupe TNT obilježenih crnohumornim dosjetkama legendarnog Broja 1 i njegovih prijatelja agenata, a prema jednome od njih cijeli je strip i dobio ime – Alan Ford. Upravo su čitatelji stripa izabrali (ne)zgode ove tajne organizacije za najpopularniji strip u Hrvatskoj. To kultno talijansko izdanje dvojice autora, koji su se skrivali ispod pseudonima Magnus & Bunker, zapamćen uspjeh su ostvarili samo u Italiji i bivšoj Jugoslaviji pa tako i u Hrvatskoj.

Najbolje prodavati na aukcijama
Uspjeh ovog stripa, kojeg su stvorili crtač Roberto Raviola (Magnus) i scenarist Luciano Secchi (Max Bunker), svoj uspjeh može zahvaliti prijevodu Nenada Brixyja koji je pogodio sleng i smisao za humor naših prostora. S vremenom se strip kao medij izgubio iz šire “upotrebe” pa je uvriježeno mišljenje da je strip izgubio publiku. Ipak, u Hrvatskoj postoji relativno mala i veoma zatvorena zajednica ljubitelja te vrste umjetnosti. “Volim strip jer je bezglasan, dobroćudan i poučan”, rekao je pasionirani kolekcionar Ratko Dragaš, a što možda otkriva i samu srž opstanka stripa u Hrvatskoj koji je u ratnom i posljeratnom razdoblju pretrpio teške udarce. Ovaj ljubitelj devete umjetnosti, kako se naziva među ljubiteljima umjetnosti stripa, istaknut će da ponajprije skuplja “stare stripove” i da mu je najdraži Tex Willer scenarista Gianluigia Bonellia i to dvije edicije: Zlatna i Lunov Magnus strip Nakon što je ustanovio da njegova kolekcija prelazi nekoliko stotina tisuća komada, shvatio je i kako se na toj strasti može i zaraditi. Primjerice, dobro očuvan komplet starih stripova Alan Forda, koji se sastoji od 448 brojeva, prodaje se po cijeni od dvije tisuće eura. Dragaš sada radi na “slaganju” triju kompleta koji su već naručeni, no ističe da se najbolje može zaraditi prodajom na aukcijama. Također, napominje kako u Hrvatskoj postoji krug ljubitelja stripa među kojima se nalaze ugledni ljudi kao što su saborski zastupnici, liječnici, odvjetnici i mnogi članovi poslovnog svijeta, ali rekao je da nije na njemu da im otkriva imena. Budući da Ratko Dragaš posjeduje golem broj stripova razmještenih na četiri lokacije, poželio je početi ih prodavati. Njegov projekt se odnosi na otvaranje stripoteke u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici krajem jeseni, a zvat će se Svijet stripa. “Želja mi je otvoriti taj svijet široj publici tako da ljudi saznaju za strip i onda će se povećati i publika, bit će to korak prema otvaranju”, rekao je Dragaš. U prostorima Svijeta stripa će postojati i galerija u kojoj će se moći vidjeti originalne table, a u ponudi će se naći i neke raritetne edicije stripova koje vrijede od 12 do 15 tisuća eura. U biznisu sa stripovima već se petnaestak godina nalazi i Raul Švarc čiji je dućan Strip na kvadrat, a donedavno More Comics postalo nezaobilazno mjesto za sve ljubitelje ove umjetnosti. I on je primijetio da se od malog zatvorenog kruga ljubitelja i kupaca stripova publika lagano iz godine u godinu povećava.

Tijekom svoje karijere u dućanu je primijetio da postoje dvije vrste publike, i to mainstream publika i umjetnički tip publike. Većina njih otpada na stare ljubitelje koji su sada u tridesetim i četrdesetim godinama te u dućan dovode svoju djecu i poučavaju ih. Švarc smatra da su svojim radom dosta pridonijeli i edukaciji publike, posebice nakon zatvorenost tijekom rata jer su ih usmjeravali i pokazali što i kako se radi u inozemstvu. Strip na kvadrat godišnje bilježi rast prodaje od tri posto što Švarc smatra znakom stabilnosti, no kako se mijenjaju trendovi, najprodavanije se stvari mijenjaju. Najprije je postojao bum s prodajom raznih kartica kao što su Pokemon kartice, zatim su se prodavali DVD-i, a sutra će doći već nešto novo, kaže Švarc. Što se trendova u prodaji stripova tiče, najbolje se prodaju oni s junacima čije su pustolovine adaptirane za filmove kao što je Spiderman, Hulk ili Sin City, pogotovu ako su se pojavili filmovi u kinima. Švarc se sjeća kraja devedesetih kada je definitivno najpopularniji bio Asterix te događaja kada je od cijele pošiljke naručenih stripova gospođa na carini pustila samo Asterixa jer joj se on jedini svidio. Ipak, najvjerniji kupci su kolekcionari, ističu Raul Švarc i njegov kolega Damir Jurjević te da su oni inicijalni pogon cijele industrije stripa. U njegov dućan ih zalazi oko 200-tinjak, a oni kupuju po dva ili više komada istog broja, jedan za kolekciju dok drugi čitaju i često se zna dogoditi da za njih izdvajaju i posljednju kunu. Međutim, u Stripu na kvadrat zaprimaju i mnogo narudžbi iz inozemstva pa tako na tjednoj razini svojim vjernim klijentima šalju novitete u Njemačku, Norvešku, Švedski i na Novi Zeland. Mjesta za zaradu u ovom dućanu je od prije pola godine ostalo više jer je smanjen porez na 10 sa 22 posto za periodiku za koju plaćaju samo porez, dok se za ISBN izdanja plaća i porez i carina. Na erotske sadržaje plaćaju dva posto carine, dok se za tvrdoukoričene albume ne plaća ništa jer se tretiraju kao knjige. Primijetili su i da postoji dosta interesa za Hentai, stripove erotskog sadržaja, no postoji problem s izborom. Naime, budući da su Hentai i Mange, koju karakterizira čitanje s lijeve na desnu stranu, japanske proizvodnje, te su vrste dostupne samo poznavateljima japanskog i engleskog jezika. Japanski proizvođači regiju smatraju premalim tržištem da bi ih prevodili na neke od regionalnih jezika.

Dobra, stara vremena
Poslom izdavaštva stripova za hrvatsko tržište bavi se Bernard Radovčić koji preko svoje tvrtke Strip-agent te partnerstvima s tvrtkama Ludens i Bookglobe opskrbljuje kioske s Alanom Fordom, Zagorom, Comancheom, Jeremiahom i još oko desetak raznih izdanja. Radovčić smatra da broj čitatelja stripa raste što se vidi i iz njegove pozitivne bilance, ali da ljudi općenito nemaju novca pa da i tu leži razlog neke manje popularnosti stripa. I on je svoju ljubav prema stripu pretvorio u posao iako je trebalo vremena, kako kaže, da se sve to zakotura. Njegov najveći distributer je Tisak, a distribucija stripa na kioscima je, smatra kolekcionar Ratko Dragaš, jedan je od najvećih koraka u popularizaciji među širom publikom. Više od 30 posto od svoje ukupne prodaje Bernard Radovčić, kaže, izvozi u regiju. Tako od tih 30 posto gotovo polovica izvoza otpada na Sloveniju, a ostatak na Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Ipak, nemoguće je dosegnuti prodaju i cijene onih iz prošlih vremena u prošloj državi, ističe Radovčić i dodaje da za to postoje objektivni razlozi. Naime, nekada su tiraže iznosile oko 200 tisuća primjeraka, dok danas ne prelaze devet tisuća, što uvelike poskupljuje cijeli posao jer je, logično, cijena po komadu u startu mnogo veća. Radovčićeve tvrtke opskrbljuju desetak knjižara u Hrvatskoj, od toga se četiri nalaze u Zagrebu. U Hrvatskoj se godišnje odvijaju dva događaja posvećena stripu. To su Crtani romani show krajem studenog u Zagrebu te Mafest u Makarskoj, koji počinje u četvrtak i traje do nedjelje. Svi ljubitelji ove vrste umjetnosti bit će u prilici upoznati slavne crtače stripova kao što su Hermann, Gianfranco Manfredi, Darko Perovic, Bruno Ramella, zatim Fabio Civitelli, Lucio Filippucci, Jamie Delano Goran Sudzuka i slavni crtač Zagora Alfonso Font. Svake se godine održavaju i dobrotvorne aukcije čiji prihod pomaže bolesnoj djeci.

Što je strip

Strip je niz naracijom povezanih prizora. Strip dolazi od američkog naziva Comic Strip što doslovno znači komična traka. Njegovo postojanje povezano je s pojavom masovnih medija. Iako u početku egzistira kao dodatna zabava za čitatelje novina, ubrzo postaje neovisni medij ili kako se voli kazati “deveta umjetnost”. Dok je naracija kao takva do kraja 19. stoljeća bila vezana uz pisani izričaj (npr. dramu, priču, novelu, roman) ili uz živu izvedbu (kazalište), pojavom novina i pokretnih slika dobivamo dva potpuno nova medija: strip i film. Dok se obično na strip gleda kao na zabavu za djecu, a filmove gledaju odrasli, i u stripu i u filmu je zapravo riječ o istoj stvari, naraciji – priča treba biti ispričana čitatelju (gledatelju) putem slika, statičnih ili pomičnih. Sama forma stripa zahtijeva sažeto izražavanje jer u nekoliko kadrova i s malo teksta treba ispričati cijelu priču, no to upravo potencira majstorstvo scenarista i crtača stripova jer oni nemaju na raspolaganju dodatan vid izražavanja koji film ima – zvuk. Tako zapravo čitajući (dobre) stripove možemo uživati ne samo u likovno/grafički lijepom izražaju nego i u savršeno odabranim rečenicama i kadrovima koje zapravo pretvaraju “običan” strip u remek-djela.