Hrvatski prijevoznici su prije nekoliko dana podigli svoj glas i zaprijetili blokiranjem prometnica ako se njihovi problemi ne počnu rješavati. Vlast je njihovu poruku ozbiljno shvatila i već sljedećih nekoliko dana predsjednik Uprave udruge Hrvatski cestovni prijevoznici Marijan Banelli sastao se sa svim ljudima u vlasti koji bi o njihovim zahtjevima mogli odlučivati i koji su ga uvjeravali da će se problemi riješiti. “Ključno je da u trenutku ulaska Hrvatske u Europsku uniju prijevoznici rade po istim uvjetima koje imaju naše kolege iz zemalja koje su ušle u zadnjem proširenju”, kaže Banelli.

Što će se dogoditi ne promijeni li se ništa do tada?
– Nećemo biti konkurentni i izgubit ćemo poslove. Cijena po kilometru u Europskoj uniji danas je oko 1,20 eura. Mi za toliko ne možemo voziti.

Gdje se gubi konkurentnost?
– U ulaznim troškovima. Plaćamo veće troškove registracije, veće cestarine prilikom registracije i skuplje osiguranje. Imamo još neke troškove na koje može utjecati država. Prije dvije godine prijevoznici su napunili devet posto državnog proračuna, a lani tek 7,2 posto. Pitamo se zašto su izgubljeni milijuni eura u državnoj blagajni? Moramo biti konkurentni i na bilateralnom tržištu gdje su nam prijevoznici iz BiH najveći konkurenti. Zato smo tražili bilateralne dozvole prema njima, jer se dozvolama regulira tržište, a sada nam 60 posto bilaterale koju imamo s inozemnim prijevozom voze prijevoznici iz BiH.

Kolika je razlika u troškovima hrvatskih i europskih prijevoznika?
– Prijevoznici pojedinih zemalja jeftiniji su od naših oko 20, pa i više posto zbog nižih ulaznih troškova. Mi samo tražimo da se postepeno izjednačimo s europskim prosjecima kako bismo mogli raditi normalno u trenutku ulaska Hrvatske u Uniju. Tražimo od države pomoć kakvu su dobili poljoprivrednici jer za razliku od njih mi smo izravno na europskom tržištu i možemo ostvariti dohodak i dobit. U Hrvatskoj je sada više od 160 tisuća gospodarskih vozila, a od cestovnog prometa izravno i neizravno živi oko 450 tisuća ljudi, što je 10 posto stanovništva ove zemlje.

Koliko ćete čekati promjene?
– Čekali smo i predugo. Ustrojbeni procesi moraju se pokazati u idućih mjesec dana. Ako toga ne bude, najveću štetu će pretrpjeti država. Imamo dvije mogućnosti, da se ponašamo kao đaci i studenti pa izađemo vozilima na cestu. Ali ako štrajkamo, onda ne vozimo, dakle nema koristi ni država ni prijevoznici. Druga je mogućnost da se prestrojimo pa da do ulaska u EU svi imamo tvrtke u Sloveniji, Mađarskoj ili Italiji. U Hrvatskoj tada više neće biti prijevozničkih tvrtki, koje ovoj zemlji donose itekakav novac. U Sloveniji su davanja niža 20 posto, u Češkoj je razlika još i veća.

Čemu ste vi bliži?
– Ova druga solucija mi se čini boljom. No to znači da ćemo, nažalost, morati emigrirati iz vlastite zemlje. Znam pet-šest prijevoznika koji su otvorili tvrtke u Sloveniji, a ulaskom u EU poslovanje će prenijeti tamo.

Neke ste zahtjeve postavili još prije godinu dana i ništa se nije dogodilo. Kako to da ne tražite nečiju odgovornost?
– Shemu pregovora uputili smo još lani u ožujku, onda je došlo ljeto, pa izbori. Potom je novi-stari ministar imao tri mjeseca da odluči tko će biti državni tajnik jer nama treba čovjek koji će shvatiti o čemu govorimo…

Određena skupina prijevoznika žešće zagovara izlazak na ulicu, zašto vi tome niste skloni?
– Ja sam im samo rekao da se u tom slučaju sve treba odraditi prema Zakonu o javnom okupljanju. Onda je ta grupa rekla da to baš i ne bi. Ako oni ispune sve potrebne formulare MUP-a, bit ću prvi koji će biti na čelu te kolone i doći premijeru Sanaderu. Jer ja izvržavam ono što mi se da u zadatak, ali najlakše je u birtiji galamiti. I najlakše je blokirati Hrvatsku. Za ovu zemlju sam se borio i sigurno je neću blokirati osobno. Ali ako to oni žele punim imenom i prezimenom, na to imaju pravo. Ako netko želi blokirati cestu na uštrb svih građana Hrvatske, nitko mu ne brani, ali mora poštovati zakonsku proceduru. A moramo znati i štrajkaju li vlasnici vozila ili njihovi vozači. Problem je i što kod nas nema sindikata vozača koji u inozemstvu štrajkaju zajedno s poslodavcima.

vrhunska prilika

Vrijedna lokacija uz Neretvu traži novog vlasnika, Grad Opuzen objavio natječaj

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Prije nekoliko dana ponovno se govorilo o izrabljivanju vozača. Kakva su vaša saznanja o tome?
– Opet se vraćamo na problem da nema sindikata vozača. On se mora osnovati kao socijalni partner koji će se ravnopravno s poslodavcima boriti za iste ciljeve.

Znate li za slučajeve izrabljivanja vozača?
– Problem je što nema registra prijevoznika. Apeliram na sve represivne organe da zajedno s Ministarstvom prometa izrade registar prijevoznika. Sada kad netko napravi 10 teških kaznenih prekršaja na carini i dalje ima licenciju. Kada se nekome nađe pet puta da prevozi ilegalne emigrante postavlja se pitanje radi li to vlasnik ili baš ima takve vozače. Sindikat vozača treba napraviti registar vozača pa će se brzo znati tko što radi. I dok god ne postoje sankcije, neće biti promjene.

Dogovor s Inom o cijeni

Veliki trošak vam je i cijena goriva koja stalno raste. Imate li kakve dogovore s Inom o povoljnijoj cijeni goriva?
– Nemamo nikakve ugovore s Inom glede rabata jer naša naftna kompanije uopće ne želi s prijevoznicima o tome razgovarati. Sad se pojavio Lukoil s čijim ćemo predstavnicima razgovarati ovih dana. Možda će sada i Ina htjeti s nama razgovarati.