Sve više hrvatskih tvrtki koristi se uslugom agencija za ispitivanje tržišta i javnog mnijenja. Agencijama u posljednje vrijeme obujam posla raste po stopi od petnaestak posto godišnje. Svoje proizvode i poslovanje tvrtke jednostavno ne smiju prepuštati pukom tržišnom slučaju i hirovitim reakcijama potrošača i kupaca. Stoga i mimo specijaliziranih kompanijskih službi angažiraju agencije koje kontinuirano mjere puls i reakcije potrošača, javnog mnijenja, ali i medijsku sliku pojedinih tržišnih segmenata. Za razliku od kompanija, tijela državne vlasti još su uvjerena kako je dovoljno da u svojim uredima pripreme zakonske pakete i provuku ih kroz parlament i druga predstavnička tijela, pa da njihove “proizvode” raširenih ruku dočekaju svi kojima su namijenjeni. I ulična pobuna srednjoškolaca kojom su makar za godinu dana odgodili primjenu državne mature ukazuje da možda i u Hrvatskoj dolazi vrijeme kad će državna tijela morati mnogo više testirati i simulirati svoje “proizvode” prije nego ih počnu primjenjivati na živim ljudima. Državna sila i viši nacionalni i društveni interesi moćni su argumenti, ali očito nisu uvijek sasvim dovoljni, pogotovo u razvijenim demokratskim društvima. U prva dva desetljeća hrvatskog višestranačja političke su se stranke uspostavljajući partitokraciju nametnule kao one koje odlučuju o svemu. Račune su polagale samo na ideološki obojenim izborima, a u međuvremenu su brinule kako će političkim trgovinama osigurati parlamentarnu i vijećnićku većinu kako bi po svojemu nahođenju krojile život građanima. Tek povremeni masovniji uglavnom spontani građanski otpori podsjećali su ih da državna sila i prisila nisu more bez obala. Srednjoškolci su ovaj tjedan ministru prosvjete i njegovim ljudima poručili da nisu pokusni kunići kojima se ništa ih ne pitajući mogu nametati nove obveze, pogotovo ako u njima ne mogu prepoznati korist koju će i oni eventualno od njih imati.

Poput srednjoškolaca koji su se pobunili protiv nametanja državne mature u izvedbi Primorčeva prosvjetnog ministarstva i Bandićevu zagrebačkom Poglavarstvu već dulje se vrijeme prvo spontano, a potom i organizirano suprotstavljaju građani okupljeni u “Pravu na grad” kako bi spriječili zakulisno i netransparentno preuređenje središta grada. I ministrica Dropulić suočava se sa sve organiziranijim protivljenjem građevinara njezinu novom Pravilniku o licenciranju građevinskih tvrtki. Bit će zanimljivo vidjeti i kako će Polančecovo ministarstvo realizirati najavljeno restrukturiranje brodogradilišta. Već činjenica da su čelnici i radnici Brodotrogira bili šokirani viješću da bi njihovo brodogradilište trebalo biti zatvoreno, a oni preseljeni na rad u splitsko brodogradilište ili u turizam i druge djelatnosti ukazuje kako država još jednoj brojnijoj skupini ljudi kroji sudbinu, a da ih o tome ništa ne pita i ne obavještava, nego ih pokušava u ime pristupanja Europskoj uniji dovesti pred gotov čin. Jalova i nemoćna, ali i potkupljiva oporba, satkala je iluziju Sanaderovoj vladi da je svemoćna i neupitna pa se sve češće događa da odluke i projekti pojedinih ministarstava izazivaju otpor i prosvjede onih kojima radikalnije mijenjaju uvjete života i poslovanja. Oporba se više ‘počela događati’ na ulicama i trgovima nego u parlamentu, jer je Hrvatska ipak postala demokratsko društvo u kojemu građani sve manje pristaju da se o njima odlučuje, a da ih prethodno nitko ništa nije pitao.