U SAD-u svako dijete ima pravo na besplatnu naobrazbu u javnim školama. Međutim, mnogi se roditelji odluče toga odreći i radije plaćati školarinu kako bi njihova djeca pohađala privatne škole. Drugi roditelji izabiru drukčiji put: oni podučavaju svoju djecu u vlastitom domu. Roditelji koji svoju djecu obrazuju kod kuće posjećuju brojne lokacije koje im služe kao izvori naobrazbe. Roditelji koji svoju djecu podučavaju u svom domu često nađu pomoć na internetu, a postoje i brojne organizacije koje pomažu roditeljima da se međusobno povežu i usklađuju aktivnosti s obiteljima koje žive u blizini. Ostale grupe pak objavljuju udžbenike i pružaju im nastavne planove. Ako, primjerice, naručite materijale preko neke kompanije, oni će vam poslati golemu kutiju sa svim što vam je potrebno za podučavanje njihove verzije gradiva za peti razred ili bilo koji drugi razred u kojem vam se dijete nalazi. Tu su i brojne prilike za sportske igre i sastajanje s ljudima. Celeste Land, koja je kao i velik broj drugih Amerikanaca, odlučila uzeti u svoje ruke obrazovanje svoje djece, član je upravnog odbora Organizacije roditelja iz Virdžinije koji podučavaju djecu u kući: “Naša najbolja procjena je da se oko jedan i pol do dva milijuna djece diljem zemlje podučava u vlastitom domu. Virdžinijsko Ministarstvo obrazovanja procjenjuje da je oko 21 tisuća njih u Virdžiniji.” Gospođa Land kaže da se većina roditelja odluči podučavati djecu kod kuće iz religioznih razloga, no ne svi. Neki, kako kaže, to rade iz akademskih razloga. Mnoga bi djeca među onima koje se obrazuje u kući inače bila isticana kao izuzetno nadarena ili obilježena zbog određenih teškoća u učenju. Druge obitelji to čine iz socijalnih razloga. Primjerice, njihovo se dijete nije slagalo s drugom djecom u školi.