Kada je kreditna kriza prošle godine pogodila financijska tržišta, samo je nekoliko banaka izgledalo ranjivijim od Macquarie Groupa, australske banke koja se posljednjih 15 godina na polju financija kretala brzim trakom. Bivša Sydneyjska poslovnica britanske trgovačke banke Hill Samuel, koja je brojala samo tri djelatnika, sada ima više od 13.000 direktnih zaposlenika, dok neposredno u 25 država zapošljava još 65.000 ljudi. Njene tvrtke upravljaju prometnicama od Chicaga do Seula, zrakoplovnim lukama od Sydneyja do Kopenhagena, vodoopskrbnom komunalnom kompanijom u Londonu, vjetroelektranama u Francuskoj i tako dalje. Macquarie se također bavio klasičnim preuzimanjima, ali i kupnjom ne baš uobičajene imovine, poput farmi badema u Australiji, strojeva za napuhavanje guma u Kanadi i iznajmljivanjem bačvi za pivo u Sjedinjenim Državama. Nema ništa loše u takvom investiranju, štoviše, mnoga su od njih dugoročna i donose profit. Od kada je 1996. godine Macquarie izlistan na burzi, godišnji rast profita kretao se u prosjeku oko 28 posto. Od 1991. godišnji prihod kompanije od dionica pao je ispod 20 posto samo tri puta. Dio tog uspjeha ležao je u financijskim inovacijama – nekada smatranih znakom genijalnosti, no koje su stigmatizirane potresima u finanijskom sustavu. Marquarijevo mješanje poslova djelomično se ponaša kao preklapanje sjena na zidu – teško je znati gdje jedna počinje a druga završava. Jednom je privatna dionička tvrtka, jednom retail fund menadžer, ponekad specijalist za pravo, računovodstvo i nekretnine, a potom vodeća azijska investicijska banka.

Kada je kreditna kriza prošle godine pogodila financijska tržišta, samo je nekoliko banaka izgledalo ranjivijim od Macquarie Groupa, australske banke koja se posljednjih 15 godina na polju financija kretala brzim trakom. Bivša Sydneyjska poslovnica britanske trgovačke banke Hill Samuel, koja je brojala samo tri djelatnika, sada ima više od 13.000 direktnih zaposlenika, dok neposredno u 25 država zapošljava još 65.000 ljudi. Njene tvrtke upravljaju prometnicama od Chicaga do Seula, zrakoplovnim lukama od Sydneyja do Kopenhagena, vodoopskrbnom komunalnom kompanijom u Londonu, vjetroelektranama u Francuskoj i tako dalje. Macquarie se također bavio klasičnim preuzimanjima, ali i kupnjom ne baš uobičajene imovine, poput farmi badema u Australiji, strojeva za napuhavanje guma u Kanadi i iznajmljivanjem bačvi za pivo u Sjedinjenim Državama. Nema ništa loše u takvom investiranju, štoviše, mnoga su od njih dugoročna i donose profit. Od kada je 1996. godine Macquarie izlistan na burzi, godišnji rast profita kretao se u prosjeku oko 28 posto. Od 1991. godišnji prihod kompanije od dionica pao je ispod 20 posto samo tri puta. Dio tog uspjeha ležao je u financijskim inovacijama – nekada smatranih znakom genijalnosti, no koje su stigmatizirane potresima u finanijskom sustavu. Marquarijevo mješanje poslova djelomično se ponaša kao preklapanje sjena na zidu – teško je znati gdje jedna počinje a druga završava. Jednom je privatna dionička tvrtka, jednom retail fund menadžer, ponekad specijalist za pravo, računovodstvo i nekretnine, a potom vodeća azijska investicijska banka.
(Economist)