Ni više od deset godina nakon što je zaštitio izraz “vatreni” kao ime za hrvatsku nogometnu reprezentaciju Josip Prudeus, nekadašnji dugogodišnji radnik u reklamnom sektoru, ne uspijeva uvjeriti mnoge sudionike na tržištu da mu priznaju to autorstvo i plate primjereni autorski honorar. “Mnogi su ukrali moje ‘vatrene’”, kaže pomalo rezignirano Prudeus, dok u svom kabinetu u osnovnoj školi u Samoboru, gdje je sada predaje hrvatski jezik, pokazuje brojne novinske oglase, video-kasete, knjige i časopise u kojima se naširoko koristi izraz “vatreni” i crpi marketinški potencijal nogometne reprezentacije.

Kampanja Karlovačke pivovare
Iako bi u drugim vremenima ili u drugoj zemlji, s uređenom zaštitom intelektualnog vlasništva, vjerojatno bio materijalno bogat čovjek, Prudeus broji zadnju godinu rada do mirovine u malom stanu i bez auta. S učiteljskom plaćom izdržava bolesnu suprugu i pomaže također teško bolesnima kćeri i sinu. U nasljedstvo će im ipak ostaviti pravo na ime “vatreni”, koje je u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo zasad zaštićeno do 2017. godine, a zaštita se može i produžiti. Priča o njegovim “vatrenima” počela je uoči Europskog nogometnog prvenstva što se 1996. godine održavalo u Engleskoj. Karlovačka pivovara angažirala ga je da smisli slogan za njihovu prigodnu kampanju. Prudeus je sjeo u samoborski lokal Pri staroj Vuri i počeo ispisivati ideje. “Ponosni”, “plameni”, “vatreni”, “iskre”, “žeravke”, “lavovi”, “odani”, “žustri”… Na sačuvanom papiru kraj riječi “odani” stoji “ne”, pored prektiženog “žustri” piše – “loše”. Kako je iznova i iznova čitao popis, kraj riječi “vatreni” stavljao je sve više pluseva. Marketing Karlovačke pivovare bio je zadovoljan. Slogan je glasio “vatreno uz vatrene”, a Prudeus je napisao i pjesmu “11 vatrenih” koja je pratila tv i radijske spotove: “Jedanaest vatrenih, jedanaest odvažnih, jedanaest ponosnih, svom domu odanih…” Stihove je uglazbio “fosil” Rajko Dujmić i pjesma je stala treštati s ekrana i radiovalova. Poklopilo se da je hrvatska reprezentacija na prvenstvu ušla u četvrfinale. U nogometnoj euforiji izraz “vatreni” ušao je u rječnik novinara. Vrlo brzo počele su ga koristiti i druge tvrtke u promociji svojih proizvoda. Prudeus je stoga 1997. odlučio zaštititi vatrene, na temelju Zakona o žigu. Saslušavši njegove argumente, Zavod za intelektualno vlasništvo registrirao je žig kao “Vatreni, ime za hrvatsku nogometnu vrstu”. To bi trebalo značiti da se taj izraz, u svim njegovim gramatičkim oblicima, ne smije koristiti u komercijalne svrhe bez izričitog dopuštenja i dogovora s autorom.

Tražio samo tisuću kuna
Kako se približavalo Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998., tako je krenula učestalija, naravno, neovlaštena uporaba vatrenih. Prudeus je prvo krenuo prema medijima, tražeći priznanje autorstva i zapravo simboličan novac. “Važno mi je da se prizna moj autorski rad, moje intelektualno vlasništvo. Zbog situacije u kojoj sam tada bio zatražio sam relativno male iznose”, prisjeća se Prudeus. Samo tisuću kuna za dotadašnje korištenje izraza te pet tisuća za buduće, neograničeno korištenje. Dogovor svejedno nije bilo lako postići. Na HRT-u su prvo rekli da neće oni plaćati za nešto što je “smislio narod”. Suočeni s potvrdom patentnog zavoda, ipak su pristali platiti naknade, i za HTV i za Hrvatski radio. Prije njih, prvi je Prudeusu platio Novi list, čim je dobio njegov zahtjev. Slijedili su Večernji list, Sportske novosti, Hrvatski katolički radio, Vjesnik, Slobodna Dalmacija… Naknade koje je od njih primio sav je novac koji je nakon zaštite dobio za izraz “vatreni”. Kod izdavanja knjiga gdje se spominju “vatreni” dovoljno mu je da ga se navede kao autora imena. Novinar Zvonimir Magdić je tako učinio, dok bivši nogometaš Aljoša Asanović i njegov biograf nisu reagirali na upozorenje da polovina imena “vatreni lakat” nije baš pala s neba. “Kad primijetim da neka tvrtka u svojoj kampanji koristi ‘vatrene’, pošaljem im pismo i upozorim na zaštitu. Mnogi se uopće ne jave, neki se ispričaju, kažu da im je budžet za kampanju već dovršen i na tome obično ostane”, kaže Prudeus i bespomoćno gleda kako se uoči ovogodišenjeg Europskog prvenstva sve češće reklamiraju “vatrene srećke”, “vatrena srca”, “vatreni čips”, vatreno ovo i ono, s očitom vezom s nogometnom vrstom i njegovim autorskim djelom. Za reklamne kampanje – osobito u usporedbi s njihovim budžetima – ni sada ne traži astronomske svote. Za pojedinačno korištenje 15.000 kuna, za neograničeno – 45.000 kuna. Za eventualno ekskluzivno pravo izravno bi pregovarao, ali ni tada zahtjev ne bio milijunski.

Ćirina podrška
Zbog priznavanja prava na “vatrene” Prudeus vodi nekoliko sudskih sporova. Najuporniji je protiv Hrvatskog nogometnog saveza koji “vatreno ime” prodaje po cijelom svijetu. “Nakon što sam ih upozorio, rekli su da neće koristiti naziv ‘vatreni’ bez prethodne konzultacije sa mnom. Dodali su da će obavijestiti svoje sponzore da isto tako postupe”, kaže Prudeus. Ništa se, međutim, nije promijenilo. HNS je nastavio tiskati propagandne materijale s “vatrenima”, naručivati od Varteksa “vatrena” odijela za reprezentativce i tome slično. Vlatko Marković je tvrdio da nikad u životu nije rekao “vatreni”, pa je Prudeus na sudu morao puštati snimke na kojima predsjednik HNS-a euforično govori kako su “vatreni sveto hrvatsko ime…” Ćiro Blažević bio je jedini iz HNS-ova kruga koji je svojedobno javno tvrdio da od Prudeusa treba otkupiti pravo na korištenje imena “vatreni”. Iznerviran odbijanjem i izvlačenjem, Prudeus je na sudu prvo od HNS-a zatražio visok iznos odštete za nematerijalnu štetu (300.000 eura), da bi ga na kraju spustio na sto tisuća kuna. Trgovački sud u Zagrebu 2005. dosudio mu je nepravomoćno 50.000 kuna. HNS se žalio i postupak još traje. U prvostupanjskoj presudi naglašava se značaj intelektualnog prava i njegove zaštite. Navodi se da je presuda donesena u korist Prudeusa i zato što Hrvatska treba pojačati tu zaštitu uoči pregovora se Europskom unijom. Sudac je u obrazloženju napisao i da mnogi strani investitori pri odlučivanju hoće li ulagati u neku zemlju visoko vrednuju razinu zaštite intelektualnog vlasništva u toj zemlji. Proučavajući Prudeusov slučaj, strani investitori mogli bi biti zabrinuti. Postupak s HNS-om traje već deset godina. A parnicu s jednom drugom tvrtkom Prudeus je na istom sudu – izgubio. Mora platiti 13.000 kuna sudskih troškova. “Neću platiti, nek’ me vode u zatvor”, kaže Prudeus, koji o tome namjerava pisati ministru prosvjete i sporta Draganu Primorcu. Ipak je on ministar za sport i nogomet, a i dio Vlade koja upravo otvara poglavlje Intelektualno vlasništvo u europskim pregovorima. “Napisat ću Primorcu da ću u zatvor ići u vrijeme praznika kako ne bi patio moj rad s djecom.” Prudeus, naime, desetljećima radi s nadarenim osnovcima na manifestaciji Novigradsko proljeće, kroz koju je prošlo više od 6800 učenika. Ako netko od njih tu i tamo otkrije da je njihov učitelj autor imena “vatrenih”, razveseli se i zapitkuje ga o detaljima. Priča li im o teškoćama koje ima s neovlaštenim korištenjem njegova rada? “A, ne. Djecu treba učiti da vrijedi pošteno raditi i stvarati i da će to netko i nagraditi. Ne treba ih u toj dobi opterećivati ovim problemima.” A možda bi trebalo. Da djeca od malih nogu počnu shvaćati da se i za tzv. zajamčena prava katkad treba i te kako potruditi.

Kreirao 800 spotova i napisao 20 knjiga

Reklamni zanat Josip Prudeus ispekao je radeći 70-ih i 80-ih kao art direktor u Ozehi, tada poznatoj marketinškoj tvrtki. Rijetki znaju da je osim ‘vatrenih’ Prudeus smislio slogane ‘Domaće je domaće, Sljeme kao domaće’ ili napisao tekst ‘Stric je Jura Kiselicu pio, devedeset let je doživio’. Njegovo autorstvo su i imena tvrtki i proizvoda kao što su Dona, Voćko, Imota, VUPIK, Mleko z bregov, Bonko…Kreirao je za Pepsi, Renault, Vindiju, Saponiju, Kandit, Badel, Zvečevo, za sarajevske Olimpijske igre i Univerzijadu… Sveukupno za više od 800 tv i radijskih spotova. Usput je objavio 20 knjiga poezije, član je Društva hrvatskih književnika. Uglazbljeno je 176 njegovih pjesama, pisao je za novine. Najkreativnije reklamne poslove radio je za plaću u Ozehi. Kapitalizam, u kojem bi lakše unovčio svoj talent, za njega je stigao kasno. ‘I to je prvo došao ovaj divlji’, kaže Prudeus, s gorkim osmijehom.

Odgovor za sve

Renault Captur: mali SUV skrojen za najbolje godine života

Samsung Training Academy

Centar koji viziju pametnog prostora pretvara u stvarnost