Hillary Clinton ostaje u utrci s Barackom Obamom za demokratsku nominaciju za predsjedničke izbore. Na predizborima u Pennsylvaniji ona je u utorak pobijedila sa 55-45 posto glasova: deset posto glasova razlike je točno onoliko koliko se procjenjivalo da bi newyorškoj senatorici bilo dovoljno za zadržavanje izgleda, u situaciji kada se činilo da njene šanse rapidno opadaju i da Obama nezadrživo kroči k nominaciji. Preostalo je još osam predizbora na kojima se Hillary Clinton i Obama bore za preostalih 300, još neodlučnih tzv. super-delegata na demokratskoj konvenciji ovoga ljeta. Unatoč porazu u Pennsylvaniji, vjeruje se da su izgledi Obame za konačnu pobjedu i dalje nešto veći nego izgledi Hillary Clinton. Ali kao što je Pennsylvanija bila ključna za njeno preživljavanje u utrci za nominacijom, sada je na redu nova ključna država – Indiana, gdje se glasuje 6. svibnja, kada i u Sjevernoj Karolini. Nakon toga na redu su Južna Dakota, Oregon i Montana, i na kraju Kentucky, Puerto Rico i Guam. Indiana je “ključna” među preostalim državama zbog toga što se procjenjuje da su tamo izgledi dvoje kandidata potpuno izjednačeni. Od ostalih šest vjeruje se da će Obama bez problema pobijediti u Južnoj Dakoti, Oregonu i Montani, dok bi u Kentuckyju, Puerto Ricu i na Guamu trebala biti “sigurna” pobjeda Hillary Clinton.

Clinton u minusu
Pobjeda u Pennsylvaniji došla je za senatoricu Clinton doslovno u zadnjem trenutku, prije svega zbog financijske krize u kojoj se bila našla. Još početkom travnja njena je kampanja raspolagala sa svega još devet milijuna dolara, a dnevno se na borbu s Obamom trošilo milijun dolara. Uoči “dana D” u Pennsylvaniji – “krpajući” svoj proračun – Hillary Clinton uspjela je nekako prikupiti još deset milijuna dolara da bi na kraju, na dan izbora, bila u minusu za točno – milijun. Poraz u Pennsylvaniji bio bi je financijski “uništio”, ali pobjeda joj je donijela i financijsko ozdravljenje. U roku od samo dva sata nakon proglašenja rezultata i njene pobjede, njena je kampanja prikupila (uglavnom preko interneta) nova 2,5 milijuna dolara. Barack Obama, koji je uoči Pennsylvanije stajao financijski znatno bolje, u toj je kampanji potrošio, navodno, tri puta više nego Hillary, ali to mu očito nije pomoglo. On je na početku kampanje u Pennsylvaniji raspolagao sa 42,5 milijuna dolara. S obzirom na tu golemu financijsku prednost koju je imao, sada je vjerojatno na redu i pitanje – zbog čega je onda Obama gubio na predizborima u velikim državama poput Teksasa i, sada, Pennsylvanije. Pennsylvaniju je, kažu prve analize, izgubio boreći se za glasove “plavih ovratnika”, bjelačke radničke klase. Taj mu dio biračkoga tijela baš i ne ide od ruke, a u Pennsylvaniji je, uz to, napravio i bitnu pogrešku. U jednom je govoru u nekom malom gradiću izgovorio neopreznu i apsolutno netaktičnu primjedbu o “čemernim i jadnim Amerikancima iz malih američkih gradića”.

To, a onda i njegova veza s radikalnim pastorom Jeremiahom Wrightom, sada bi mogao spretno iskoristiti republikanski predsjednički kandidat John McCain proglašavajući Obamu – elitistom ili čak nedovoljno Amerikancem da bi mogao biti vrhovni zapovjednik američkih oružanih snaga. Hillary Clinton, pak, sa svoje strane, ionako već duže vremena “kopka” po Obaminoj biografiji: bilo to korektno ili ne (a dakako da je uobičajeno u kampanjama), takve su stvari oslabile Obaminu poziciju. Uz to, što je važnije, Hillary je u Pennsylvaniji očito mnogo bolje prošla upravo među “plavim bjelačkim ovratnicima”, ženama i visoko obrazovanim bijelim glasačima. Nije nelogično što ni Hillary Clinton ni Barack Obama u ovoj završnoj fazi predizbora naglašeno izbjegavaju govoriti o vjerojatno najvažnijoj američkoj temi danas: recesiji, usporavanju američkog gospodarstva i mogućim izlazima iz krize koja se “došuljala”. U Pennsylvaniji, a i na predizborima proteklih mjeseci – o recesiji se govori na marginama i krajnje općenito. Porezna politika i zdravstveno osiguranje teme su na kojima se, recimo, Obama i Hillary ogledavaju, ali službena demokratska mantra i dalje je – promjena u Bijeloj kući. Kao što je “službeno oružje” u ovom demokratskom duelu i dalje – traganje za pogreškama protivnika. Tako je Obama s otkrićem onog neugodno radikalnog pastora u svojoj prošlosti “zanimljiviji” nego što je to njegov eventualni gospodarski program (kojega zasad nema). Ili kao što je Hillaryna izmišljotina da je svojedobno u Bosni na nju pucano iz snajpera te je morala trkom spašavati živu glasu došla kao naručena Obami da dovede u pitanje vjerodostojnost svoje protivnice. No oni će oboje sve to “preživjeti”, kao što je John McCain, na drugoj, mirnoj strani ulice, preživio otkrića da je ljubovao s lobisticom.

McCain ‘rođeni Amerikanac’
Za razliku od Hillary i Obame, koji će sljedećih tjedana potrošiti još mnogo novaca i energije “tukući” se za preostale glasove koji vode do demokratske predsjedničke nominacije, republikanski predsjednički kandidat John McCain može mirno, iz fotelje, pratiti rasplet čekajući protivnika s kojim će se dohvatiti u borbi za Bijelu kuću. Doduše – premda samo teotretski – McCain bi još mogao “zaglaviti” na putu do službene republikanske nominacije. Da se to ne bi dogodilo, američki Senat trebao bi izglasati rezoluciju kojom se McCaina službeno proglašava – rođenim Amerikancem. Sada o tome još postoje neke nedoumice, ali bit će da je sve to ipak tek – anegdotalna formalnost. Američki ustav, naime, kaže da kandidat za predsjednika mora biti rođen u Americi. John McCain je, međutim, rođen u američkoj mornaričkoj bazi u Panami, gdje mu je služio otac. Formalno, dakle, on nije rođen u Americi, te se, prema tome, iz formalnih razloga ne bi mogao kandidirati, jer američka vojna baza negdje u svijetu nije američki teritorij, za razliku od američkih veleposlanstava. Sada bi Senat, dakle, trebao izglasati spasonosnu rezoluciju koja će reći da je “sve u redu” i očekuje se da će izlaz iz te pomalo smiješne situacije biti jednoglasno izglasan. Dok je još kročio k republikanskom finalu borbe za predsjedničku nominaciju, John McCain je o gospodarstvu, recesiji i krizi govorio jedva dvaput. Oba puta krajnje oprezno, premda nešto manje općenito nego što to čine Obama i Hillary. Njegova kvaliteta je, drži se, njegov “zdrav ekonomski instinkt”, što god to bilo. Ne govoreći mnogo o recesiji, McCain je nešto više rekao tek o dva najbolnija američka kratkoročna problema: kreditnoj katastrofi s hipotekarnim kreditima, te prijetećem bankrotu socijalnog osiguranja (mirovine) i zdravstvenog osiguranja za starije osobe. Njegova rješenja uglavnom zvuče neusporedivo opreznije od onih o kojima – dakako, također još krajnje općenito – govore Obama i Hillary. Ali McCain se “prodaje” Amerikancima kao “najbolji čovjek koji Ameriku može izvući iz recesije”: on to kaže u trenucima kada i najopreznije prognoze kažu kako bi oporavak od recesije mogao potrajati godinama. Ili, u predsjedničkim mandatima: “barem nekoliko mandata”.

Imovinska kartica

419.731 dolar: Toliko je republikanski kandidat John McCain prijavio kao prošlogodišnju zaradu na koju će platiti porez. U to nije uključena imovina njegove supruge Cindy koja je bogata nasljednica kompanije za distribuciju piva u Arizonu i čije se bogatstvo procjenjuje na više od 100 milijuna dolara.

923.807 dolara: Zarada u prošloj godini koju je prijavio predsjednik George W. Bush sa suprugom Laurom.

400.000 dolara godišnje: Plaća američkog predsjednika.

Odgovor za sve

Renault Captur: mali SUV skrojen za najbolje godine života

Samsung Training Academy

Centar koji viziju pametnog prostora pretvara u stvarnost

4,200.000 dolara: Zarada Baracka Obame u prošloj godini.

20,400.000 dolara: Toliko su zarade za prošlu godinu poreznoj upravi prijavili Hillary i Bill Clinton.