Čak ni “najmoderniji” britanski političari ne shvaćaju internet. Tony Blair, ljubitelj svih modernih stvari, nije shvatio potencijal novog medija dok je bio premijer, više je bio komični tehnofob. Internet igra veliku ulogu u britanskom javnom životu političkih stranaka i vlade. No ljubitelji tehnologije kritiziraju zaostajanje za Amerikom. Službene web stranice najvećih britanskih političkih stranaka, laburista, konzervativaca i liberalnih demokrata imaju manje posjetitelja od popularnih političkih blogova, pa i manje od krajnje desne Britanske nacionalne stranke. Nije iznenađenje, rekli bi cyber-entuzijasti; te stranice “mogu proći” kao skladišta informacija, no korisnicima ne nude nikakav oblik interakcije osim prijavljivanja na mailing listu. Torijevci imaju namjeru poboljšati svoju online prisutnost pa je premijer regrutirao novo osoblje kako bi nadmašio laburiste. Obje stranke prosvijetljene su, čini se, stranim primjerima što novi mediji mogu učini za kampanju i skupljanje novca. Ron Paul, bivši republikanski kandidat za predsjednika SAD-a, prikupio je šest milijuna dolara putem interneta samo u jednom danu. NSTV, video web stranica francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja bio je vrlo popularan za njegove prošlogodišnje kampanje. S druge strane video blog vođe torijevaca Davida Camerona pokrenut je 2006., ali je prestao s radom. Mnogo više života ima u britanskoj blogosferi. No postoje i razlike. Dok u Americi postoji paritet između ljevice i desnice, u Britaniji ljevica tek treba početi nešto raditi. Nema dogovora kako najbolje mjeriti posjećenost web stranica, no malo tko će poreći da su desničarske stranice popularnije od onih koje uređuju lijevi autori. Jedan bi od razloga mogao biti taj što su desni stavovi mnogo pogodniji za medijske napade na blogovima.
(Economist)