Podaci pokazuju da su cijene dviju roba pale zadnjih tjedana. To će doći kao olakšanje indijskim političarima koji mahnito traže način kako spriječiti rast cijena roba. Ministarstvo trgovine i industrije 4. travnja objavilo je da je inflacija robe u veleprodaji, koju prati indijska središnja banka, porasla sedam posto u 12 mjeseci, što je najviše od prosinca 2004. godine. Pritisak cijena je zabrinjavajući. Ali vladin paničan odgovor zabrinjava još više. Usred skoka inflacije, rasle su cijene goriva, hrane i metala. Cijena željezne rude porasla je 46 posto. To je uplašilo vladu koju očekuju izbori u nekoliko velikih indijskih država, te nacionalni izbor sljedećeg proljeća. Kao odgovor, srezan je uvoz jestiva ulja i zabranjen izvoz riže. Vlada je čak nakratko zabranila izvoz jestivih ulja, poput kokosova, što je izazvalo bijes emigranata koji rade u Zaljevu i trude se održati savršeno crne frizure. Proizvođači čelika najviše su osjetili vladine mjere. Steel Authority of India (SAIL), proizvođač čelika u vlasništvu države, smislio je slogan “SAIL-a ima u svačijem životu”, slogan koji se kombinira sa slikama mostova, pipa, pa i posuda za pseću hranu.

Nakon što su cijene porasle 20 posto u prva tri mjeseca ove godine, svačiji život postao je mnogo skuplji. Proizvođači automobila i skutera prosvjedovali su pred vladom. Nema dvojbe da su im se vlasnici pasa pridružii barem u mislima. Vlada je zaprijetila da će čelik staviti na popis 15 “nužnih roba”, što bi joj omogućilo da diktira proizvodnju i distribuciju. Kao odgovor, proizvođači čelika “dobrovoljno” su smanjili cijene čeličnih šipki koje se koriste u građevinarstvu, te metalnih ploča koje siromašni koriste da bi napravili krov na kući. Trgovci robama boje se da bi mogli biti sljedeći. Prošle je godine vlada zabranila trgovanje terminskim ugovorima za rižu i žito uz argument da špekulanti dižu cijene iznad onih koje bi diktirali normalni uvjetu. Neki članovi lijevih stranaka koje podržavaju vladine prijedloge danas tvrde da bi se zabrana trebala proširiti na druge robe poput jestiva ulja i možda željeza i čelika. B. C. Khatua, predsjednik Forward Markets Commissiona, regulatornog tijela koje kontrolirira trgovanje terminskim ugovorima, kaže: “Prije nego što su zatvorena, ta tržišta slala su poruku da će cijene žita i riže rasti. A to upravo sada i događa.” Zabrana terminskih ugovora teško da može zauzdati cijene, posebice roba poput jestiva ulja koje se velikim dijelom uvozi. No zato bi mogla zauzdati indijski financijski sustav. Od 2003. godine, kada su dozvoljeni terminski ugovori za mnoge robe, prosječan promet na burzi terminskih ugovora iznosi tri milijarde dolara dnevno. Veliku nadu trgovcima takvim ugovorima dalo je ovotjedno izvješće radne skupine o reformi financijskog sektora, koju predvodi Raghuram Rajan s poslovne škole u Chicagu i bivši glavni ekonomist Međunarodnog monetarnog fonda. On se protivi zabrani trgovanja ili intervenciji kad god tržište pošalje negativnu poruku. Terminski ugovori pokazuju seljacima kako će se cijene kretati u mjesecima koji dolaze, što bi im trebalo omogućiti bolju odluku o tome što da sade. U načelu, terminski ugovori trebali bi seljacima omogućiti i da zaključaju cijene svojih uroda i tako se izoliraju od previranja na tržištima. Kad bi političari koji na vole terminske ugovore imali živaca baciti pogled na podatke i cijene nekih osjetljivih proizvoda, vidjeli bi da one padaju. Upravo fino uoči izbora.
(Economist.com)