Nije više moguće zatvarati oči pred činjenicom kako su suprotno sudili sudovi u predmetu Tvornica duhana Rovinj protiv British American Tobaccoa. Sadržajno suprotne učinke imale su presude Trgovačkog suda u Splitu i Visokog trgovačkog suda na BAT-ovo preuzimanje kontrolnog paketa Tvornice duhana Zadar. Autori presuda su ipak najviše zahvaljujući propalom natječaju za predsjednika VST-a (a ne mega sporu), izašli izvan plašta sudačke nedodirljivosti. Suci Srđan Šimac i Bariša Gašpar u presudama su navodno zauzeli suprotna stajališta, a sada preostaje da Ustavni sud utvrdi je li dokapitalizaciju BAT-a na zakonit, ali ipak i protuustavan način zaustavila odluka VST-a o žalbi TDR-a. Visoki trgovački sud usvojio je odlučujuće dijelove iz žalbe TDR-a što je i onemogućilo dokapitalizaciju. Mr. Srđan Šimac, kao tadašnji sudac Trgovačkog suda u Splitu, donio je presudu prema kojoj je BAT, zato što je došlo do poništavanja vlasništva nad dionicama, imao pravo na povrat investiranog novca u dokapitalizaciju. Šimac nije mogao ni sanjati da će dva dana nakon što bude imenovan za v.d. predsjednika VST-a, Ustavni sud blokirati ovrhu u korist BAT-a nad TDZ-om, a on se opet naći u središtu medijskog zanimanja. No ni troje sudaca VST-a, koji su neizravno “srušili” dokapitalizaciju BAT-a, nisu mogli pretpostaviti da će im autor one presude, koju su preinačili 21. prosinca 2004., jednog dana postati šef. Osobito se to tiče predsjednika parničnog odjela VST-a Bariše Gašpara koji se neuspješno prvi put kandidirao za šefovsku funkciju. U konkretnom žalbenom predmetu Gašpar je bio sudac izvjestitelj. Neovisno o sudjelovanju predsjednika sudačkog vijeća Željka Oreškovića i sutkinje Vesne Buljan, Gašpar je vodio glavnu riječ pri donošenju presude.

Pod nazivom PŽ-5801/02 uskladišten je u arhivi VST-a privredni predmet kojim je BAT na bizaran, ali pravno gledajući, zasad neupitno zakonit način izgubio koncem 2004. kontrolni paket nad Tvornicom duhana Zadar. Glavna kvaka u pravomoćnoj presudi zbog koje je palo u vodu dotadašnje ulaganje od gotovo pola milijarde kuna, je problematičnih i smiješno niskih 82.581 kuna. Toliko stoje tečajne razlike koje su krivom matemačkom računicom ulagača, zbog pogrešnog preračuvanja njemačkih marki u kune na skupštini dioničara 12. svibnja 1999. dovele do pogrešno provedenog postupka usklađenja temeljnog kapitala društva sa ZTD-om. Kako se radilo o deklaratornoj presudi kojom se utvrđuje da niz odluka dioničke skupštine nije doneseno u skladu sa ZTD-om, problem je za BAT u tome što ne zna kako bi proveo odluku. S druge strane, nije realno da tvrtka koja nije uspjela provesti dokapitalizaciju, ne može ni svoj novac dobiti natrag, a poseban je “začin” činjenica da taj strani ulagač nije imao čak ni mogućnost revizije postupka. Jedino mu je preostala ustavna tužba, a taj je postupak u tijeku. Ustavni sud treba u povodu BAT-ove ustavne tužbe natprosječno strpljivoj poslovnoj zajednici objasniti tko je ovdje bio u pravu. Test kvalitete te odluke Visokog trgovačkog suda i te kako je potreban jer netko mora staviti točku na slučaj koji prati priča ispremreženim interesima domaćeg sudstva, dijela biznisa i politike.