Gledajući filmove koje režira Doug Liman, poput ‘Bourneov identitet’ te ‘Gospodin i gospođa Smith’, teško je othrvati se dojmu da čovjek pokušava loš scenarij i još lošije odrađene specijalne efekte zakamuflirati cijelim arsenalom holivudskih faca. Ako mu uoči premijere filma uleti i pokoji skandal, kao što smo imali u Smith-slučaju, čovjek je definitivno na konju. Limanov novi uradak naslova ‘Jumper’ ima više rupa nego ementaler, što se može objasniti jedino pretpostavkom da je jutro uoči snimanja Liman prolio kavu po scenariju pa mu se više desetaka stranica scenarija jednostavno sljepilo, što on, bogec, nije na vrijeme skužio. Rezultat je ispodprosječan film koji više nalikuje na produženi trailer. Glavni junak Rižoglavi Skakač (Hayden Christensen), poput svih istinskih superjunaka, opisuje se kao prosječan klinac, dok jednog dana ne otkrije da ima moć teleportiranja na koje god mjesto u svijetu poželi, i to u tren oka. Tako dobiva priliku pobjeći od nasilnog oca i iz korijena promijeniti svoj život. Pod ‘promjenom života’ mislim na pljačkanje banaka i sunčanje na Sfingi dok gricka tipični američki ručak – hamburger. Ipak, uskoro će ga dočekati bolna istina da ne može baš samo tako preskakati s jednog kraja svijeta na drugi, jer su mu za petama Paladini, koji će naci-metodama pokušati istrijebiti Skakače s lica Zemlje. Kao što je Skakač iz vedra neba zajahao nesretnu Sfingu, tako su i Paladini samo tako uskočili u film, a da gledatelju cijelo vrijeme ostaje nejasna njihova motivacija. Razlog koji iznose kao glavni za ubojstvo svih Skakača je taj da samo Bog ima moć biti na svim mjestima u isto vrijeme, čime ih se opisuje kao vjerske fanatike, koji se nimalo ne razlikuju od inkvizitora ili lovaca na vještice. ‘Jumper’ se, uz neizostavnu ljubavnu priču, svodi na to da superjunak svoje moći koristi da bi nam pokazao koje su gornje granice mladenačke delikvencije, a da pritom ne uspijeva ponuditi ništa od najavljivanih epskih pustolovina. Šteta što je dobio oznaku PG-13 jer je time izgubio onaj dio publike koji bi bio oduševljen ovakvim filmom. Pola zvjezdice zaradio je samo zbog oku ugodnih glavnih glumaca.
(Anela Senčar/Vip.movies.hr)
Gledajući filmove koje režira Doug Liman, poput ‘Bourneov identitet’ te ‘Gospodin i gospođa Smith’, teško je othrvati se dojmu da čovjek pokušava loš scenarij i još lošije odrađene specijalne efekte zakamuflirati cijelim arsenalom holivudskih faca. Ako mu uoči premijere filma uleti i pokoji skandal, kao što smo imali u Smith-slučaju, čovjek je definitivno na konju. Limanov novi uradak naslova ‘Jumper’ ima više rupa nego ementaler, što se može objasniti jedino pretpostavkom da je jutro uoči snimanja Liman prolio kavu po scenariju pa mu se više desetaka stranica scenarija jednostavno sljepilo, što on, bogec, nije na vrijeme skužio. Rezultat je ispodprosječan film koji više nalikuje na produženi trailer. Glavni junak Rižoglavi Skakač (Hayden Christensen), poput svih istinskih superjunaka, opisuje se kao prosječan klinac, dok jednog dana ne otkrije da ima moć teleportiranja na koje god mjesto u svijetu poželi, i to u tren oka. Tako dobiva priliku pobjeći od nasilnog oca i iz korijena promijeniti svoj život. Pod ‘promjenom života’ mislim na pljačkanje banaka i sunčanje na Sfingi dok gricka tipični američki ručak – hamburger. Ipak, uskoro će ga dočekati bolna istina da ne može baš samo tako preskakati s jednog kraja svijeta na drugi, jer su mu za petama Paladini, koji će naci-metodama pokušati istrijebiti Skakače s lica Zemlje. Kao što je Skakač iz vedra neba zajahao nesretnu Sfingu, tako su i Paladini samo tako uskočili u film, a da gledatelju cijelo vrijeme ostaje nejasna njihova motivacija. Razlog koji iznose kao glavni za ubojstvo svih Skakača je taj da samo Bog ima moć biti na svim mjestima u isto vrijeme, čime ih se opisuje kao vjerske fanatike, koji se nimalo ne razlikuju od inkvizitora ili lovaca na vještice. ‘Jumper’ se, uz neizostavnu ljubavnu priču, svodi na to da superjunak svoje moći koristi da bi nam pokazao koje su gornje granice mladenačke delikvencije, a da pritom ne uspijeva ponuditi ništa od najavljivanih epskih pustolovina. Šteta što je dobio oznaku PG-13 jer je time izgubio onaj dio publike koji bi bio oduševljen ovakvim filmom. Pola zvjezdice zaradio je samo zbog oku ugodnih glavnih glumaca.
(Anela Senčar/Vip.movies.hr)
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu