Politika je ponovo zaprijetila “oskvrnućem” Olimpijskih igara. Nakon bojkota Ljetnih olimpijskih igara u Moskvi 1980. zbog sovjetske invazije na Afganistan politika je ponovo u drugi plan stavila jednu od najvećih svjetskih sportskih manifestacija, ovogodišnju Olimpijadu koja će se održati u Pekingu. Naime, nakon sukoba u Tibetu između kineskih vojnih snaga i tibetskih prosvjednika mnogi protibetanski i protukineski prosvjednici u zapadnim zemljama krenuli su u napad na povorku koja nosi olimpijsku baklju. Aktivisti tim činom ne žele nauditi povorci, nego žele zaustaviti put baklje kako bi naglasili da Kina zbog svoje politike prema Tibetu, kao i ljudskim pravima uopće, nije dostojna primiti taj simbol sportskih vrijednosti. Nakon protesta protiv kineske represivne politike na Tibetu u drevnoj Olimpiji baklja je došla u London i bila meta napada prosvjednika koji su je čak pokušali ugasiti protupožarnim aparatom. Na londonskim ulicama okupilo se nekoliko tisuća prosvjednika koji su noseći tibetske zastave uzvikivali “kineska sramota”. Nakon što je stotinjak prosvjednika nasrnulo na povorku koja je nosila olimpijsku baklju, došlo je do sukoba s policijom, što je rezultiralo uhićenjem 35 osoba. Nakon napada na povorku policija je baklju prebacila u dvokatni londonski autobus. Inače, olimpijsku povorku osiguravalo je 2000 policajaca.

Napadi na povorku
“Harmonično putovanje” olimpijske baklje, kako su u Pekingu nazvali međunarodnu olimpijsku povorku, tako je naišlo na prvi znatniji napad. Kineski državni mediji napade su osudili, a one koji su u njima sudjelovali nazvali “podlim zločincima”. Xinhua je napad na povorku nazvala “podlim zlodjelom tibetskih separatističkih aktivista. Oglasio se i glasnogovornik Olimpijade, rekavši kako ”baklja predstavlja uzvišene olimpijske ideale poput mira, prijateljstva i sklada“ te da je Kina poslala baklju na svjetsku procesiju kako bi ”ohrabrila ljude da zajednički izgrade skladnije i bolje sutra“. Vrlo cinično s obzirom na to da je Peking prošlog mjeseca na Tibet uputio dodatne vojne postrojbe koje su ubile više od stotinu prosvjednika, dok su mnogi završili u zatvoru. Nakon Londona olimpijska povorka napadnuta je i u Parizu gdje se prilikom približavanja ulicama dvaput ugasila. Iako su je na zadanoj pariškoj ruti od 28 kilometara čuvale snažne policijske i zaštitarske snage, koje su brojale čak 3000 pripadnika, prosvjednici su u dva navrata uspjeli zaustaviti trkače u podnožju Eiffelova tornja. Najmanje je pet osoba uhićeno, među kojima i pripadnik ”Reportera bez granica“. Kinesko veleposlanstvo je zbog izgreda zatražilo otkazivanje počasne ceremonijalne svečanost u hotelu de Ville. Zbog izbijanja nereda Međunarodni olimpijski odbor najavio je i mogućnost odustajanja od budućeg prolaska olimpijske baklje svijetom. Nakon Pariza olimpijska se kolona uputila u San Francisco gdje su organizatori u strahu od prosvjednika neprestano mijenjali rutu tako da se prolazak kolone pretvorio u ”bizarnu igru skrivača” kako je to opisao Los Angeles Times. Na svom putu kroz 21 državu baklja bi u drugoj polovici lipnja trebala proći i Tibetom. Tibetski guverner kojega podupire Kina Qiangba Puncog već je zaprijetio oštrim mjerama protiv svih koji će pokušati onemogućiti ili narušiti prolazak baklje.

Tibetanci su krivi
Mnogi su vrijeme prosvjeda na Tibetu vezali uz nadolazeće Olimpijske igre jer tibetskim separatistima odgovara velika pozornost svijeta koja je ovoga trenutka usmjerena prema Kini. Tibetanci se nadaju kako će time pokazati pravo lice Kine i njezine represivne politike netolerantne prema svim oblicima ljudskih prava. Iako je svijet ponovno upoznao brutalnost kineske vojske, koja se u najgorem svijetlu pokazala 1989. masakrom na Trgu nebeskog mira u Pekingu, mnogi su svjedočili i nasilju tibetskih redovnika uz koje se obično veže mirno i spokojno ponašanje. Čini se da Tibetanci polako odustaju od nenasilne politike prema kineskoj okupaciji koju desetljećima zagovara tibetski vjerski vođa u egzilu Dalai Lama. To bi moglo značiti da bi se u budućim vremenima ekstremniji Tibetanci mogli odlučiti i na nasilniji otpor okupaciji, uključujući i terorističko-gerilske vojne napade. Bez obzira kakva budućnost očekuje Tibet, protivnici višedesetljetne kineske okupacije Tibeta, od 1949. godine, svoj su problem stavili u središte svjetskih zbivanja. Tako su zapadni čelnici opet jače počeli govoriti o stanju ljudskih prava u Kini, a pojavili su se prijedlozi i o bojkotu otvaranja Igara. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy još nije siguran hoće li se pojaviti na otvorenju u Pekingu, dok je australski premijer Kevin Rudd glasno kritizirao stanje ljudskih prava u Kini te pozvao Peking i Dalai Lamu na dijalog, kao uostalom i američki predsjednik Goerge W. Bush. Njemačka kancelarka Angela Merkel nije ni namjeravala otići na otvorenje OI, dok će britanski premijer Gordon Brown biti samo na zatvaranju. Poljski premijer Donald Tusk već je odlučio da neće biti na Igrama, a češki šef diplomacije kazao kako bi bio “sretan” kada europski političari ne bi otišli u Peking. Oglasio se i južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu, pozvavši svjetske čelnike da ne budu na Olimpijadi, kao i poznati hollywoodski glumac Richard Gere, inače veliki štovatelj Dalaj Lame, koji je prolazak baklje kroz Tibet nazvao “lažnim prikazivanjem mira i harmonije”. Neosporno je da protivnici kineske okupacije Tibeta imaju mnogo pristaša na Zapadu, no Kina je svima previše važan partner da bi učinili nešto više od pukog gunđanja. Kineska vojna i trgovinska moć prevelik je zalogaj za bilo koga tako da je izvjesno kako će se Tibetanci u rješavanju dugogodišnjeg problema morati osloniti samo na sebe.