Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i engleski premijer Gordon Brown prošlog su tjedna pozirali na tribinama i održali novinsku konferenciju u prostorijama Arsenalova stadiona Emirates, odabranog zbog Arsenalova francuskog trenera i momčadi sastavljene pretežno od francuskih igrača. Tijekom ovog uvelike popraćenog događaja mnogo se puta spomenulo ime Emirates, kojega nosi i zrakoplovna kompanija iz Dubaija. Uzevši u obzir kako je brend Emirates elegantno kliznuo u sportske razgovore, iznenađuje kako je engleskom nogometu, s obzirom na njegovu komercijalizaciju, trebalo tako dugo da proda prava na imenovanje stadiona. I neki drugi engleski nogometni klubovi prodali su imena svojih stadiona sponzorima. Tako, primjerice, Bolton Wanderers igra na stadionu Reebok, a Wigan Athletis na JJB-u. No američki sportski klubovi to čine mnogo dulje. Prema istraživanju američkih znanstvenika Johna Cromptona i Dennisa Howarda, prva prodaja prava na imenovanje datira iz 1971. godine kada je Schaefer Brewing New England Patriotsima platio 150.000 dolara da svoj stadion nazovu imenom kompanije. Do 1997. trećina najpoznatijih američkih stadiona nosila je imena nekih kompanija. Do 2002. taj se broj popeo na 70 posto. Interesantno je da su britanski nogometni, ragbi i kriket timovi na svojim dresovima nosili reklame mnogih kompanija dugi niz godina, što je, s druge strane, u američkom sportu smatrano katastrofom. Bez obzira na kulturološke razlike, drugi sada nastavljaju ono što je započelo u sportu. Primjerice, kako bi se osjećali da krećete na put sa željezničke stanice Coca-Cola ili da na posao putujete linijom Google? No to je već postalo stvarnost. Dubai Metro, sada u fazi izgradnje, tako je objavio natječaj u kojoj kompanije poziva da svojim imenom nazovu putničke linije i stanice. Ipak, prava na imenovanja i nisu tako nova.

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i engleski premijer Gordon Brown prošlog su tjedna pozirali na tribinama i održali novinsku konferenciju u prostorijama Arsenalova stadiona Emirates, odabranog zbog Arsenalova francuskog trenera i momčadi sastavljene pretežno od francuskih igrača. Tijekom ovog uvelike popraćenog događaja mnogo se puta spomenulo ime Emirates, kojega nosi i zrakoplovna kompanija iz Dubaija. Uzevši u obzir kako je brend Emirates elegantno kliznuo u sportske razgovore, iznenađuje kako je engleskom nogometu, s obzirom na njegovu komercijalizaciju, trebalo tako dugo da proda prava na imenovanje stadiona. I neki drugi engleski nogometni klubovi prodali su imena svojih stadiona sponzorima. Tako, primjerice, Bolton Wanderers igra na stadionu Reebok, a Wigan Athletis na JJB-u. No američki sportski klubovi to čine mnogo dulje. Prema istraživanju američkih znanstvenika Johna Cromptona i Dennisa Howarda, prva prodaja prava na imenovanje datira iz 1971. godine kada je Schaefer Brewing New England Patriotsima platio 150.000 dolara da svoj stadion nazovu imenom kompanije. Do 1997. trećina najpoznatijih američkih stadiona nosila je imena nekih kompanija. Do 2002. taj se broj popeo na 70 posto. Interesantno je da su britanski nogometni, ragbi i kriket timovi na svojim dresovima nosili reklame mnogih kompanija dugi niz godina, što je, s druge strane, u američkom sportu smatrano katastrofom. Bez obzira na kulturološke razlike, drugi sada nastavljaju ono što je započelo u sportu. Primjerice, kako bi se osjećali da krećete na put sa željezničke stanice Coca-Cola ili da na posao putujete linijom Google? No to je već postalo stvarnost. Dubai Metro, sada u fazi izgradnje, tako je objavio natječaj u kojoj kompanije poziva da svojim imenom nazovu putničke linije i stanice. Ipak, prava na imenovanja i nisu tako nova.
(FT)