Na posljednjoj sjednici Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju je na zatvorenom dijelu dao suglasnost Club Adriaticu za ulaganje četiri milijuna kuna u nekadašnje vojne objekte koji su tom društvu povjereni na upravljanje. Riječ je tek o najnužnijim investicijama kako bi ti objekti mogli otvoriti vrata u ovogodišnjoj sezoni, no to je nakon dužeg vremena bilo prvi put da se na dnevnom redu u HFP-u našla točka koja se tiče tog iznimno atraktivnog turističkog potencijala. O hotelima i kampovima, koji su odlukama Vlade Ivice Račanove prenijeti HFP-u, odnosno njegovom poduzeću Club Adriatic, tek se povremeno čuje u javnosti, najčešće kada iz Ministarstva obrane Hrvatske najave kako bi pojedine komplekse ponovno željeli imati pod svojom kontrolom.

Vladini planovi
Ono što je zanimljivo je da se nekadašnji vojni turistički kompleks ne spominje čak ni u raspravama o restrukturiranju HFP-a, odnosno u Vladinim planovima gašenja te institucije i prebacivanja imovine na zatvorene investicijske fondove i središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom. To, međutim, znači i da nije isključena opcija da Club Adriatic bude zasebno riješen umjesto utopljen u neku od navedenih institucija. Potpredsjedniku Vlade i predsjedniku Upravnog odbora HFP-a Damiru Polančecu još 2006. godine ta je HFP-ova tvrtka predala prijedlog tri moguća modela kako pokrenuti priču s mrtve točke, na kojoj se nalazi još od osnutka prije punih šest godina. Taj je prijedlog predviđao u prvoj varijanti davanje objekata u koncesiju. Kao drugo je rješenje predlagan joint venture, kroz koji bi strateški partner odabran javnim natječajem podigao vrijednost objekata i na koncu bi se država povukla iz vlasništva nad njima. Treća opcija, koju u Clubu Adriatic smatraju i optimalnim rješenjem, podrazumijevala bi da sam Club Adriatic uz sudjelovanje banaka investira u objekte i ponudu, a nakon toga provedu inicijalnu javnu ponudu dionica uključujući i mogućnost da se uz nešto povoljnije uvjete dionice ponude domicilnom stanovništvu. Frustrirajuću situaciju direktor Cluba Adriatic Goran Hanžek ipak ne smatra i bezizlaznom. Ključno je da se definira zakonski okvir u kojemu će se odvijati budući privatizacijski procesi, ali i dodaje da u većini slučajeva kad je u pitanju vojni portfelj zapravo i nije moguće provesti ozbiljnije zahvate budući da u većini slučajeva općine na čijim se područjima nalaze objekti nisu donijele urbanističke planove.

Vraćanje nekretnina MORH-u
Mnogo je krupniji problem, dodaje Hanžek, to što još nije donijet zakon o turističkom zemljištvu. Vojne se nekretnine preuzete u Club Adriatic, naime, prostiru u pravilu na vrlo velikim parcelama pa se objektivno i ne mogu poduzimati nikakvi potezi na privatizaciji dok se ne definira status tog zemljišta. Zbog toga je Hanžek i dodatno skloniji ideji da se najprije pristupi rekonstrukciji hotela kojima Club Adriatic upravlja, i to vlastitim snagama i u postojećim okvirima, budući da u toj varijanti ne bi bilo potrebno ishoditi dozvole, ni čekati na urbanističke planove. Zanimljivo je i da se, unatoč činjenici da je riječ o državnoj imovini, ova HFP-ova tvrtka još bori s formalnostima u vezi s dokumentacijom. Samo je, naime, turističko naselje Baško Polje unijeto u temeljni kapital Cluba Adriatic, dok se i nakon šest godina ostali vojni objekti vode kao vlasništvo države, odnosno njezinih različitih institucija. Izuzevši Baško Polje, u svim ostalim slučajevima postoje neriješeni vlasnički odnosi, zahtjevi bivših vlasnika za povratom, sudski sporovi … Situacija u kojoj vojne nekretnine ni nakon toliko godina i dobre političke volje još nisu vlasnički transformirane i staviljene u komercijalnu funkciju kako je na početku bilo zamišljeno, pogoduje određenim krugovima iz MORH-a iz kojih svako toliko dolaze i zahtjevi za vraćanjem nekretnina vojsci. Posebice je to aktualizirano sa sve bližim prijamom Hrvatske u NATO pa se spominje, konkretno za Baško Polje, da bi taj kompleks ponovno bio stavljen u funkciju odmora za hrvatske i NATO-ove vojnike. U Clubu Adriatic tvrde kako službenih zahtjeva u tom smislu nije bilo. Kako Club Adriatic samo upravlja objektima, izuzevši Baško Polja, čiji je vlasnik, svake godine od Upravnog odbora HFP-a traži suglasnost da može ulagati u objekte, kako bi mogli primati turiste.

Osim hotela Park iz Crikvenice, koji je HFP prije dvije godine prodao na javnom natječaju, a koji je jedini imao tri zvjezdice, svi ostali objekti iz sastava Cluba Adriatic nose najnižu kategoriju, dvije zvjezdice. Kapaciteti su im, navodi Hanžek, unaprijed popunjeni, i to gostima iz istočne Europe, onih s manjim zahtjevima. No cijene koje postižu nisu dostatne ni za pokrivanje osnovnih troškova redovnog poslovanja, a kamoli za ozbiljnije zahvate bez kojih je svake godine sve teže ulaziti u sezonu. U objektima iz sastava Cluba Adriatic, a u funkciji su turističko naselje Baško Polje, koje je i najveći objekt, potom Hotel Komodor s kampom u Orebiću, autokamp Uvala Slana u Selcu, Hotel Hrvatska u Baškoj vodi i Turističko naselje Pineta u Fažani, ukupno je 200 stalno zaposlenih, plus još toliko sezonaca koje se angažira svake godine. Ukupno se u navedenim objektima realizira oko 400 tisuća noćenja godišnje, što donosi prihode na ukupnoj godišnjoj razini od oko 40 milijuna kuna. Dovoljno tek za životarenje, reći će Hanžek ne skrivajući nezadovoljstvo takvom situacijom. Odgađanje rješavanja ovog problema za Club Adriatic znači samo veće troškove za pripremu svake nove sezone, i to u prosjeku za trećinu u odnosu na prethodnu sezonu, pri čemu se obavljaju samo najnužniji zahvati. Zbog lošeg stanja Hanžek upozorava i na stalno prisutnu opasnost da inspekcija zatvori neki od objekata, koji su iz godine u godinu sve više na granici regularnog poslovanja.

Objekti izvan funkcije
Osim navedenih, “vojni turistički portfelj” čine još četiri objekta koji nisu u komercijalnoj funkciji, i to depandansa Eden u Crikvenici, Hotel Krvavica u Krvavici, Lukovo Šugarje i po mnogima najatraktivniji potencijal, kompleks Kupari u Župi dubrovačkoj. Potonji je kompleks i posebno složen slučaj budući da je potrebno najprije riješiti probleme vlasničkog statusa zemljišta na kojem je izgrađen. Zemljište je, naime, prije gradnje kompleksa otkupljeno od privatnih vlasnika, ali ugovori o zemljištu nisu uneseni u zemljišne knjige, a do tih je bivših vlasnika teško doći. Osim toga, u jednome je dijelu kompleksa još smještena vojska, a još se čeka i na odluku Vlade i Ureda predsjednika Hrvatske o tome hoće li se i koji dio objekata u Kuparima koristiti za potrebe državnog protokola budući da se očekuje da će država sadašnju dubrovačku rezidenciju morati vratiti nasljednicima nekadašnjih vlasnika. Novi predsjednik HFP-a Vedran Duvnjak, kako se neslužbeno čuje, ima više sluha za slučaj vojnog portfelja nego njegov prethodnik, za čijeg se mandata o projektu nije gotovo ni razgovaralo, no sudbina tog kompleksa ipak je u rukama Vlade.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

Pametno upravljanje

Više sustavnosti u linijskom prijevozu: učinkovita rješenja tvrtke ATRON za svakodnevno poslovanje