Vijest o 10-postotnom smanjenju dobiti virovitičke šećerane Viro na ulagače je u ponedjeljak, nakon objave poslovnih rezultata, ostavila mnogo jači dojam nego prilično ambiciozne najave uprave za ovu godinu. Kako je istaknuo predsjednik Uprave Vira Željko Zadro, dobit za prošlu godinu iznosi 91,52 milijuna kuna, odnosno 66 kuna po dionici, a skupština dioničara uskoro će utvrditi visinu dividende, koja bi prema Zadrinoj najavi mogla iznositi između 13 i 14 kuna, nešto više nego godinu prije.

Raširena tehnologija
Lanjska je godina za Viro ipak bila rekordna, i to po količini proizvedenog šećera i zauzimanju tržišnog udjela u Hrvatskoj. Proizvedeno je, naime, više od 131 tisuću tona šećera, što je za gotovo 23 posto više nego u 2006. godini. Na domaće je tržište plasirano gotovo 68,5 tisuća tona, za četvrtinu više u odnosu na prethodnu godinu, a to je Viru osiguralo lidersku poziciju i udjel od 66 posto tržišta. No rekordnu proizvodnju nije pratila i rekordna prodaja. U plasmanu Viro lani bilježi pad za 4,9 posto, odnosno prodano je više od 121 tisuću tona šećera. Zadro je nižu dobit za prošlu godinu, novinarima i investitorima na prezentaciji rezultata na Zagrebačkoj burzi, objasnio kao rezultat naročito loših vremenskih prilika, zbog čega Virovi kooperanti nisu uspjeli povaditi svu repu iz zemlje, i to sa 160 hektara, a posljedica toga je i manja proizvodnja za 6 tisuća tona u odnosu na planirane količine. “Kako se radi o dugogodišnjim kooperantima, na koje će se Viro oslanjati i ubuduće, Uprava šećerane odlučila je ipak platiti im za neisporučenu repu i povećane troškove proizvodnje”, kazao je Zadro, koji manju realizaciju u prodaji opravdava kasnijim početkom kampanje prerade šećerne repe zbog čega se planirana količina nije mogla plasirati do konca godine. Osim što je Viru lani plasman na domaćem tržištu postao jači nego izvoz, što je obrnut trend u odnosu na prethodne godine, i u samoj proizvodnji Viro bilježi slične promjene.

Lani je, naime, proizveo veće količine šećera od sirovog šećera u odnosu na onaj kojeg se dobiva od repe. Od sirovog je šećera dobiveno 78 tisuća tona, a 54 tisuće tona šećera dobiveno je iz repe, dok plan za ovu godinu ide i korak dalje. Cilj je proizvesti 100 tisuća tona šećera od sirovog, a 60 tisuća tona od repe. Budući da su izvozne kvote ograničile rast proizvodnje za glavno tržište domaće šećerne industrije EU, Viro se posvetio koncentriranju na važan posao s Coca-Colom. Početkom 2008. godine dobio je dugo očekivani certifikat za dobavljača Coca-Cole u Hrvatskoj, te srednjoj i istočnoj Europi, a slijede pregovori čijem se završetku u Viru nadaju početkom lipnja i zaključenjem ugovora koji bi toj šećerani omogućio plasman šećera, i kristalnog i tekućeg, svim Coca-Colinim tvrtkama u regiji. Tijekom ove godine instalirat će se i lani kupljena oprema slovenske šećerane Ormož, koja će omogućiti Virovitičanima automatizaciju proizvodnje i povećanje kapaciteta za, procjenjuju, 30 posto, s tim da je završetak ugradnje planiran do kraja 2009. godine. Nova oprema, kazao je Zadro, omogućit će Viru idućih godina i preradu sirovog šećera iz zemalja Afrike, Kariba i Pacifika i kampanju, uz veće dnevne kapacitete prerade, produljiti na devet mjeseci. Ograničavajuće izvozne kvote za tržište EU, kako ističe Zadro, nakon ulaska u Uniju pretvorit će se u proizvodne kvote, što dodatno opravdava sve izraženiji fokus te šećerane na preradu sirovog šećera. “Želimo Viro izdvojiti od okruženja u višu klasu i ne nastupati kod istih kupaca s ostalim hrvatskim šećeranama”, poručio je prvi čovjek Vira, napominjući da su planovi proizvodnje za ovu godinu posve realni zaključi li se u lipnju posao s Coca-Colom. Budući da u Rumunjskoj Coca-Cola ima četiri pogona, samo tu bi se, prema riječima Zadre, “progutala” Virova kvota za tržište EU.