Dok se naš džip probijao kroz džunglu prema strogo čuvanom zatvoru u kojem su zatvoreni bombaši s Balija, prošli smo pored grupe muškaraca u uniformama kako nezainteresiranog izraza lica sjede na podnevnoj vrućini. “To je vod za strijeljanje”, ležerno nas izvještava branitelj Achmad Michdan. “Ovdje su već dva mjeseca”. Obitelj i prijatelji trojice zatvorenika koji čekaju strijeljanje putuju u koloni s nama i također gledaju u uniformirane ljude. Na zatvoreničkom otoku Java sve se činilo nadrealno: najprije putovanje razvaljenim trajektom do kažnjeničke kolonije sagrađene usred zmijama napučene močvare; zatim do bijelih zidova i srebrnaste bodljikave žice zatvorske zgrade, gdje smo prošli provjeru i pretres; a onda se čelična vrata otvaraju i ulazimo u sobu gdje nas čekaju osuđenici. Imam Samudra, 38-godišnjak, organizirao je akciju, odabrao ciljeve na Baliju i regrutirao dvojicu bombaša samoubojica da provedu akciju. Nosio je otmjenu plavu halju, vodio svoje troje djece za ruku i ćaskao sa suprugom, skrivenom iza vela.Ali Ghufron, poznatiji kao Muklas, (48) bio je financijer napada koji je jednom prilikom upoznao Osamu Bin Ladena u Afganistanu dok je na hodočašću prolazio transformaciju od teologa do radikala. Sjedio je na podu prekriženih nogu, podučavajući svoje prijatelje.

Bombaš s osmijehom
Amrozi bin Nurhasim (46), nazvan “Nasmiješenim bombašem”, bio je seoski mehaničar koji je kupio eksploziv i pretvorio Mitsubishijev kombi u auto bombu. Ustao je s poda, poljubio me u oba obraza i širokog osmijeha rekao: “Salaam aleikum”. Točno 202 ljudi ubijeno je te subotnje večeri, 12. listopada 2002., na miroljubivom turističkom otoku Bali. Prvi bombaš samoubojica ušao je u Paddyjev bar i aktivirao bombu u gomili posjetitelja. Drugi bombaš čekao je da ljudi počnu bježati na ulicu kako bi detonirao više od jedne tone eksploziva u Mitsubishiju. Žrtve su spaljene ili raznesene, ubijene snagom eksplozije ili su pak podlegle opeklinama. Za Australiju s 88 žrtava to je bila nacionalna tragedija, najveći miroljubivi gubitak ljudskih života u povijesti zemlje. Bila je to politička i ekonomska katastrofa za Indoneziju koja je izgubila 38 svojih državljana, među kojima i dosta muslimana. Trojica ljudi koji se sada nalaze u dvorani s nama bila su uhvaćena i osuđena na smrt. Žalila su se da su u zatvoru skidani do gola, prebijani, podvrgavani električkim šokovima i potapani u vodu kako bi progovorili. Prošlog tjedna njihovi odvjetnici izborili su posebnu reviziju presude, iako je vrlo vjerojatno da će ona propasti. Jedina nada leži im u pomilovanju, ali predsjednik Susilo Bambang Yudhoyono već je dao do znanja da mu takvo nešto ne pada na pamet. Dok sam razmišljao o svemu tome, nisam baš imao previše apetita za piletinu, začinjeno povrće i rižu koju smo donijeli sa sobom, koju su bombaši sa svojim najdražima jeli rukama. “Jesi li musliman”, upitao me Samudra na engleskom, dok je sjedao na pot sučelice meni, s ispitivačkim pogledom u očima. Nisam, odgovorio sam. “Jesi li vjernik”, pitao je dalje. “Jesam”. Onda će, kaže on, pristati razgovarati sa mnom ukoliko mu obećam da ću doslovno prenijeti sve što mi bude govorio. Što će biti s vašom tužbom, upitao sam ga. “Ja sam na milosti svemogućem Alahu”, odgovorio je Samudra. “Nije me briga za to”. Je li osporavao optužbe? “Ljudi me zovu glavnim organizatorom akcije na Baliju”, kaže on. “Možda je to točno, možda pogrešno. Moja jedina namjera je bila da pomognem muslimanima”. I onda je učinio nešto neobično. Naglasio je kako bombaši ni u jednom trenutku nisu namjeravali pobiti toliko ljudi. Ono što se dogodilo u Paddyjevu baru i u klubu Sari bilo je, kaže on “neprihvatljivo”. Je li on izradio bombu? “Ne, ne, ne!”, kazao je, odlučno odmahujući glavom. “Nisam pomogao u njezinoj izradi i ne znam ni tko ju je napravio, ni kada”.

CIA ili Mossad
Druga eksplozija bila je mnogo snažnija nego što su očekivali, kazao je. Jedino obrazloženje, po njegovim riječima, bilo je da su “CIA ili KGB ili Mossad” – ti dežurni krivci svakog teoretičara zavjere- nekako prčkali po bombi i pojačali njezinu snagu. “To je vrlo moguće”, kazao je on. “Naučio sam nešto o eksplozivima u Afganistanu”, nastavio je. “I kao što znate, mogao bih se nazvati stručnjakom za bombe”. Prava istina možda nikad neće biti otkrivena. Istražitelji misle da je pravi sastavljač bombe bio militant pod imenom Dulmatin. Policija na Filipinima provodi DNA testove na tijelu čovjeka ubijenog u okršaju sa specijalnim snagama 31. siječnja, a informatori kažu da je upravo riječ o Dulmatinu. Samudrino sitničarenje u vezi masovnog ubojstva, koje neki teoretičari pripisuju elementu islamske teologije, ne sadrži ni mrvicu suosjećanja prema žrtvama. Dva mjeseca prije bombaškog napada, kaže on, proučavao je turističke vodiče kako bi suzio listu potencijalnih ciljeva. Kad se pojavio na poprištu napada “vidio je Cioniste”. “Znao sam da koriste taj bar i znao sam da mogu udariti i na njihovu podružnicu u Australiji”. Nijedan Izraelac nije ubijen u tom napadu. Njegovi ciljevi, kazao je, bili su “antimuslimani, naročito ljudi iz Sjedinjenih Država, Australije, iz zemalja članica NATO-a kojeg zovu savezom, zato što znaju da je to zapravo križarska armija”.
– Što želi reći obiteljima žrtava?
“Muslimanima bih se ispričao – ali samo muslimanima. Što se nevjernika tiče – oni sigurno odlaze u pakao. Alah svim nevjernicima poručuje da ih takav put vodi samo u pakao”, kaže Samudra. On demantira nagađanja da je Bin Laden zapravo financirao bombaški napad na Baliju. “Novac je stizao iz drugih izvora”. “Neki pokušavaju napraviti poveznicu između Al-Qaede i nas. O tome ne znam ništa. Mi nismo uopće povezani. Jedina poveznica je iman (vjera) i aqida (učenje)”, dodao je. Mukhlas, za kojeg tužitelji tvrde da je prikupljao financijska sredstva, također demantira da su sredstva stigla od Bin Ladena.
“Prikupljao sam ih od ljudi koji nas podupiru u Maleziji i Indoneziji”. Za Samudru bombaški napad bio je pobjedonosni čin; ne samoubilačka misija, nego “žrtvovanje” u ratu koji se sad, po njegovu mišljenju, vodi na internetu – “najvažnijem mediju za širenje džihada”. Samudra ostaje iznimno opasan. Policija tvrdi da je u zatvor prokrijumčario laptop kako komunicirao s militantima u organiziranju drugog samoubilačkog napada 2005. godine u kojem je ubijeno 20 ljudi. “Vaša zemlja, Velika Britanija, izgubit će ovaj rat jer Alah kaže da će samo muslimani pobijediti”, kaže on. “Pozivam te da se priključiš islamu. Islam je mir. Budućnost pripada Islamu”.

Telepatski Alah
Bilo je gotovo olakšanje kad nam je Amrozi prišao, sjeo s nama na pod i prijateljski mi stisnuo nogu. “Moj osmijeh je moje oružje”, objasnio je. “On uzrujava moje neprijatelja. To je veoma posebno oružje za džihad”. Amrozi kaže da je u pritvoru pročitao 500 knjiga, uglavnom o islamu, i da je pročitao studije koje najavljuju brzu propast Sjedinjenih Država, ponekad bez posredovanja medija. “Dobivam telepatske poruke od Alaha u kojima mi dan ili dva ranije najavljuje što bi se krupno moglo dogoditi u svijetu”, povjerio se. Otkrivenje su prekinuli stražari pozivajući nas da napustimo prostoriju. Vrijeme je isteklo. Piletine i riže je nestalo. Obitelji su pokupile svoje stvari. Tri osuđenika ukupno imaju 13 djece. Za obitelji britanskih žrtava na Baliju približava se jedna uznemirujuća vijest. “Nadala sam se da će oni u tišini biti prepušteni da istrunu u zatvoru”, kaže Susanna Miller, čiji je brat Dan, 31-godišnjak oženjen nepunih pet tjedana, ubijen u bombaškom napadu. “Oni su fanatici. A fanaticima treba akcija i strast i najgora stvar koju možete učiniti fanaticima jest pustiti ih da umiru od dosade daleko od akcije i tako počnu sumnjati u svoje motive”, kaže ona. “Ovako ih se pretvara u mučenike kakvi bi željeli biti”. Ipak, ne osjećaju se svi tako. “Krajnje je vrijeme da budu pogubljeni, kaže Sue Cooper. Ako sudska žalba propadne i predsjednik odbije pomilovanje, ljudi u uniformama već čekaju.