Katharine Hamnett ne vjeruje u u kliše da crno nikad ne izlazi iz mode. Posljednjih godina, dizajnerica svjedoči povratku bijele boje na modne piste. Ali nije govorila o boji odjeće, nego boji manekenki. “Modne piste pune su bijelih pasa”, kaže ona, s jedva prikrivenom iritacijom. “Modne kompanije ne vole crne modele, rasističke kučke. Nemam pojma zbog čega, kad je očito da su crne djevojke zapravo mnogo ljepše od bjelkinja, koje imaju više sreće pri odabiru. Crnkinje imaju bolji oblik tijela i to je takva šteta. Mislim da bi tu trebalo biti više ravnoteže”. Iako je rijetkost da netko u modnoj industriji tako direktno izražava svoja stajališta, Hamnett nije usamljena. Vivienne Westwood, doajenka britanskog stila, u prošlosti je prisiljavala modne magazine da usvoje sustav kvota za modele etničkih manjina. I agentica Carole White, suosnivačica tvrtke Premier Model Management, priznala je da je crnim modelima puno teže pronaći angažman nego bjelkinjama. “Nažalost, u ovom poslu nudimo ono što se traži. Sudeći prema časopisima, crni modeli ne prolaze. Imali smo i neke upute za kastinge u kojima se izričito napominje ‘bez manjina’”, kaže ona.

Modne agencije
Ovog mjeseca Naomi Campbell izjavila je kako su crne manekenke bile zanemarivane od strane velikih manekenskih agencija. Tijekom priprema za New York Fashion Week, Diane von Furstenberg, predsjednica Vijeća modnih dizajnera Amerike, apelirala je na članove da upriliče “prave multietničke revije”. Onda, prošlog ponedjeljka, prvoga dana London Fashion Weeka, 17-godišnja manekenka Jourdan Dunn izrazila je svoju zabrinutost da rasna slika Britanije nije pravedno zastupljena. “London nije bjelački grad”, kazala je ona, “pa zašto bi onda modne piste bile bjelačke?”. To je važno pitanje, uzevši u obzir činjenicu da etničke manjine čine trećinu od osam milijuna stanovnika Londona. Najveća je etnička skupina, oko 800 tisuća ljudi, afro-karipska. A kakva je situacija s ostalim modnim prijestolnicama u svijetu? U New Yorku, 28 posto od 19 milijuna stanovnika izjašnjava se kao nebjelačka. Svaki sedmi Parižanin stranog je podrijetla i u gradu živi većina od 1,4 milijuna francuskih Afrikanaca. Pa ipak, ti postoci ne odražavaju se u modnoj industriji. Web stranica Jezebel style izračunala je da na 103 revije u sklopu New York Fashion Weeka bilo 2,278 izlaska modela na pistu, a crni modeli pojavili su se samo 298 puta. Osamnaest dizajnera nije uopće koristilo crne manekenke. U Londonu na reviji nije bilo ni jednog crnog modela. Zapravo, jedini crnci bili su u publici. “Nisam iznenađen”, kaže Reggie Ansah, glavni urednik časopisa Luxure. “Vivienne Westwood zapravo je jedini dizajner koji koristi crne manekenke. Mislim da glavni problem leži u agencijama: one ne promoviraju crne modele za revije”. Alexandra Shulman, urednica britanskog Voguea, uporno ponavlja da je broj crnih modela u časopisu “apsolutno u skladu s njihovom zastupljenošću u kompletnoj populaciji”. Sarah Leon, šefica ženskog odjela u manekenskoj agenciji Select, jednako je odlučna. “Moda je biznis i dizajneri su veoma kompetitivni”, kaže ona. “Kad prodajete proizvod, analizirate svoje kupce i prilagođavate se njihovom ukusu”. Ona naglašava da Select ima nekoliko nebjelačkih manekenki u svom portfelju, a i suosnivačica agencije bila je Tandy Anderson, jedna od najutjecajnijih crnih žena u svijetu mode. Nedavno, agencija je provela istraživanje na nacionalnoj razini u potrazi za novim etničkim licima, šaljući skaute u Manchester i Blackburn. “Inzistirati na kvotama i pozitivnoj diskriminaciji za mene je pretjerano”, kaže Leon.

Teza je promašena
Masoud Golsorkhi, glavni urednik modnog časopisa Tank, inače iranskog porijekla, smatra da je teza promašena. On kaže da je “očito da bi se cijela modna scena mogla lako nazvati rasističkom”. “Velike marketinške kampanje koje određuju tržišnu vrijednost pojedinog modela, gotovo nikad ne koriste crne djevojke i to se onda odražava na cijelu industriju”, kaže on. Golsorkhi se poziva na Observerov povremeni modni prilog kojeg pomaže uređivati. Od stotina kampanja prikazanih u posljednjem broju, samo dvije – Vivienne Westwood i Ralpha Laurena – koriste crne manekenke. “Volio bih to promijeniti, ali osjećam se sputanim. Moda je čvrsto umreženi sistem. Moj modni urednik priređivao je reviju na London Fashion Weeku i od 150 djevojaka poslanih na kasting, bilo je samo tri crna modela, a samo jedna dospjela je na reviju”. Neovisni promatrači mogu izvući neugodan i neizrečeni zaključak da se crne djevojke ne prodaju tako dobro zato što publika modnu industriju i dalje smatra tradicionalno bjelačkom. Adenike Adenitire, urednica ženskog priloga crnačkog tjednika New Nation, kaže: “Bijelo je uvijek bilo dominantno, prihvatljivije i modno prihvaćenije”. U kuloarima se šapuće da se naslovnice s Naomi Campbell ne prodaju tako dobro kao one s bijelim manekenkama (“Iako bi to moglo biti zato što ljudi jednosatvno ne vole Naomi,”, kaže jedan urednik). Na prošlogodišnjoj Forbesovoj listi najbolje plaćenih modela, samo jedna – Etiopljanka Liya Kebede – bila je crna. Ali to nije uvijek bilo tako. Yves Saint Laurent proveo je revoluciju uvodeći crne modele na svoje revije tijekom 1970-ih. Marks & Spencer mogao je svoj ekonomski rast u proteklih nekoliko godina zahvaliti uspješnoj promotivnoj kampanji u kojoj se pojavljivala francuska crna manekenka Noémie Lenoir. Kad je Harper’s Bazaar lani na svoju naslovnicu stavio Kebede, pokazalo se da je to bio jedan od njegovih najuspješnijih brojeva – u svibnju će je ponovno koristiti. Čini se da dio problema leži u neobjašnjivo ćudljivom karakteru modne industrije – želji dizajnera da označe pojedinu eru. S otvaranjem zemalja bivšeg SSSR-a, u modi su ekstremno mršavi istočnoeuropski modeli, s tankim nogama i anemičnim licima. One predstavljaju možda i novu kategoriju klijenata: žena ruskih oligarha, s gomilama novca na bacanje. Michael Herz, tamnoputi vođa dizajna na luksuznoj marki Aquascutum, kaže: “Djevojke su tamo zato što su prekrasne i dobre u onome što rade. Nema veze jesu li crne ili bijele. Poludio bih da mi ljudi govore koga trebam koristiti u svojim revijama. Mrzim ideju pozitivne diskriminacije”. Iako je sudanska manekenka Alek Wek upadljiva iznimka, mnogi se slažu s primjedbom J. Alexandera iz America’s Next Top Model. On je prigovorio da “neki ljudi nisu zainteresirani za crnu djevojku osim ako ne nastupa u prizoru iz džungle ili ako je obuku u travnatu suknjicu i daju joj koplje u ruku”.