Uskokova optužnica protiv svih deset okrivljenika u aferi Maestro podignuta pred Županijskim sudom u Zagrebu napisana na oko 95 stranica, mada još nije pravomoćna, zapravo predstavlja golem spis od 7.400 stranica. Iziskivat će dobru sudsku pripremu radi vođenja glavne rasprave, u sudskom vijeću moraju biti sva tri suca profesionalca, a prva sudska odluka uslijedit će vrlo brzo.

Ističe pritvor
Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, pošto svim okrivljenicima ističe pritvor određen po rješenju istražnog suca u razdoblju od 16. do 22 veljače, a USKOK je zatražio produženje pritvora, izvanraspravno vijeće će odlučivati o tome ovih dana, a moguće već i danas. Uz pravo na žalbu na odluku o pritvoru te nakon dostavljanja optužnice na odgovor obranama, u očekivanoj proceduri najvjerojatnijeg ishoda njezine pravomoćnosti koncem ožujka, na proljeće bi mogle početi pripreme za glavnu raspravu. Preuranjeno je prognozirati hoće li mega suđenje krenuti prije ljeta kada će se napuniti dvije godine od početka borbe protiv korupcije u Fondu, no očekuje se da će zbog težine, taj proces plijeniti pozornost javnosti. Zbog razotkrivanja najvećeg korupcijskog i gospodarskog kriminala smještenog pri samom vrhu HFP-a, mnoge će najviše zanimati dokazi koje je optužba prikupila, a bili su pod embargom uslijed tajnosti istrage, jer će o njima zavisiti presuda. To znači uvid javnosti i u tajno snimljene razgovore i video snimke kojima USKOK, uz pisanu dokumentaciju, tereti okrivljenike. USKOK raspolaže razgovorima tajno snimljenima uz dozvolu suda koji su prepisani na 47.000 stranica, a izlučili su snimke 300 poslovnih razgovora okrivljenika. Uz prijedlog tog zornog dokaznog materijala optužbe, saznajemo da će zahtjevati da budu javno izvedeni na glavnoj raspravi. To će zbog količine prikupljenog materijala trajati možda i danima. Omogući li sud javnost tijekom cijelog suđenja, a zbog složenosti obračuna s korupcijom to se ne bi trebalo tretirati spornim čak i da se branitelji usprotive, društvo će se prvi put suočiti s reality atrakcijom u kojoj se prikazuje dio funkcioniranja Fonda, zaduženog za privatizaciju državne imovine, a prepušta drugoj liniji odgovornih u Fondu mogućnost da obmanjuju na sve strane od Ministarstva gospodarstva i Upravnog odbora Fonda do Povjerenstva Vlade RH za raspolaganje državnom imovinom. U konkretnim slučajevima ne govori se o mogućnosti, a nitko ne zna što je prethodilo. Ministrima koji u tim tijelima donose konačne privatizacijske odluke moguće je (bilo) vješto manipularati, a to potiče sumnje. O funkcioniranju sustava odlučivanja i nadzora kao lakmus papiru koji propušta kriminal, a nije ga u stanju detektirati i eliminirati, govore dijelovi razgovora kojima okrivljenici iz Fonda pripremaju teren za odlučivanje manipuliranjem imenima kao što su podpredsjednik Vlade Damir Polančec, dosadašnji predsjednik HFP-a Grga Ivezić, ali DORH-ovim imenom. Iz redova najbližih suradnika Iveziće, tri potpredsjednika Fonda koji su na optuženičkoj klupi, na snimkama samo govore o njegovom neznanju i nerazumjevanju, a onda slijede posjeti kući u vrijeme dok je na bolovanju da bi potpisom odobrio, primjerice, procjenu zemljišta u predmetu obnove Badela 1862 koja odgovora računici okrivljenika (on odbija). Mišljenje DORH-a izdano Fondu u svrhu privatizacije Dalamacijavina se pogrešno interpretira.

DORH upozorava
DORH-ovo načelno “zeleno svjetlo” toj privatizaciji prati upozorenje Fondu da uglavak kojim se kupac obvezuje premjestiti djelatnost društva iz Splitske luke nema pravni učinak zaštite interesa države i osiguranja pravnog reda na pomorskom dobru, no ignorira se u korist kupčevog savjesnog posjeda. Investiciji na zemljištu ciglane Nin prepreka je Ministarstvo zaštite okoliša koje tvrdi da se ne može graditi jer nema GUP-a, no iznalaze se strategije kako obmanuti Vladino Povjerenstvo da se ipak može osnivati pravo građenja bez provođenja natječaja i odlučivanja Kolegija i UO HFP-a.Uz obmanu koja plijeni pozornost kao zajednički stil rada okrivljenika, optužnica vrvi slučajevima odavanja poslovnih tajni Fonda i prilagodbama natječaja prema poznatom kupcu, a cilj su velike svote zatraženog ili primljenog mita koje iznose preko četiri milijuna eura. Tužitelji će reći da je najjači slučaj Ivana Gotovca. Izdvajaju ga jer je, kažu, najsofisticiraniji. Nije uzimao i trošio novac kao neki drugi nego je, navode, pripremao bolju poslovnu budućnost sa stalnim enormnim priljevima nakon što napusti Fond.