Kako odmiče američka kriza koja je započela krizom drugorazrednih hipotekarnih kredita, Busheva administracija shvaća da se moraju poduzeti konkretni koraci kako bi se spriječio gubitak krova nad glavom mnogih pripadnika srednje i niže klase. Tako je ta administracija predstavila novi plan pod nazivom Project Lifeline koji bi trebao odgoditi gubitak prava na nekretninu onih zajmoprimaca koji više nisu u mogućnosti otplaćivati preuzeti zajam, a koji su se susreli s hladnom reakcijom političara i investitora. Plan bi trebao djelovati na dugotrajne i bolne zamke uvjeta pod kojim su zajmovi dobiveni. Zajmoprimci koji najmanje tri mjeseca kasne s otplatom rate mogu podnijeti molbu za 30 dana odgode za postupak oduzimanja prava na nekretninu. Iz toga su izuzeti oni koji su suočeni s gubitkom prava ili koji će to biti sljedeći mjesec. Ako dužnik spada u kategoriju onih koji mogu biti zahvaćeni planom, zajmodavac bi mu trebao pružiti soluciju kako bi se zajam redefinirao prema dostupnijim uvjetima. Project Lifeline je potvrdilo šest glavnih zajmodavaca koji su ga komentirali kao “neophodan balzam” za bolnu ranu tržišta nekretnina za stanovanje. Međutim, ova inicijativa kao i ona koju je Bush predstavio u prosincu, a koja je propala, nije dočekana s odobravanjem. Niz kritičara uvidjelo je propuste i zamke plana koji bi mogao pomoći samo malom dijelu onih koji se nalaze u bezizlaznoj situaciji. Naime, prema Moody’sovim analitičarima oko 425.000 kritičnih vlasnika nekretnina prikladni su za povlastice plana, no kako praksa pokazuje, samo će ih nekolicina zaista uspjeti iskoristiti. Primjerice, Marc Chandler, top-strateg za Brown Brothers Harriman, komentirao je kako je to lijep potez zbog kojeg politika izgleda dobro kako se ne bi moglo reći da političarima nije stalo do toga što tržišne sile ozljeđuju pojedinca, ali da inicijativa nije adresirana na pravi uzrok problema. Padajuće cijene nekretnina i sužavanje uvjeta za davanje zajmova potencijalno će uzrokovati milijarde dolara gubitaka u široj industriji.