Broj korisnika nelegalno izdanih braniteljskih povlastica daleko je veći od utvrđenih u protukorupcijskim akcijama Dijagnoza I. i II., a povjerenje građana u pravni poredak uzdrmano je iz temelja. Organi progona sugeriraju da diljem države djeluju organizirane grupe kriminalaca koje za nekoliko tisuća eura “dilaju” lažnim braniteljskim mirovinama, invalidninama i nizom ostalih prava. Osijek i Split samo su igrom slučaja prvi bili na udaru MUP-a i USKOK-a. Način rada dvije organizirane kriminalističke grupe, ali i ostale informacije upućuju da je isti sustav instaliran svugdje. Tako su i lažne braniteljske povlastice izašle iz Pandorine kutije. Ta vrsta korupcije godinama nagriza najosjetljivije tkivo društva: hrvatske branitelje koji su kao posebna socijalna kategorija zbog propusta države svedeni u punom smislu riječi na socijalu. A neki su i laka meta organiziranog kriminala. Država za koju su se borili nije ih integrirala u društvo kao zaposlenike države. U nedovoljno uređene odnose između države i branitelja ubacile su se organizirane grupe kriminalaca. Umirovljenjima i ostalim pravima “rješavali” su njihove životne probleme, a zapravo su sebi osigurali izdašan i trajan izvor za korupciju. Dokazi MUP-a i USKOK-a upućuju da su organizirane kriminalne grupe ostvarile golemu nezakonitu zaradu na lažnoj medicinskoj dokumentaciji kojom su stjecana razna materijalna prava. No sustav koji su organizirali mogao je funkcionirati samo zahvaljujući propustu države koja nije ništa učinila za punu društvenu integraciju branitelja zapošljavanjem. Oni koji su iz egzistencijalnih razloga pokleknuli pred kriminalom učinili su to zbog ignorancije države koja je rješenje njihovih problema ispustila iz svojih ruku. Umjesto programa kojima provodi edukaciju radnosposobnog dijela braniteljske populacije nakon najboljih godina života provedenih u Domovinskom ratu, država nije pronašla način za njihovo uključivanje u razne državne službe, počevši od carine, policije i državnih zaštitarskih službi. Prepustila ih je drugima, pa i tržištu organiziranog kriminala. To je ta krivnja države koja ne može amnestirati branitelje koji su se oteli pravu, ali predstavlja olakotnu oklonost. Da ih je država educirala i zapošljavala umjesto što je krojila povoljne zakone, državni proračun ne bi bio opterećen izdacima ne samo za brojna nego i za lažna prava. Nedovoljno učinkovita državna administracija izmanevrirat će suočenje s pravom istinom o veličini profiterstva organiziranih kriminalaca koji su branitelje zloupotrijebili. Tako neće ispuniti očekivanja javnosti, a ni branitelja, a sad bi bilo ključno dobiti bitku za poštovanje branitelja tako da se stane na kraj kriminalu i korupciji koji kao paraziti kane živjeti na srcu državnosti te na račun branitelja kojima rade najveću štetu. U suprotnom će slučaju broj lažnih povlastica rasti na teret državne blagajne, a to će se medicinski opravdavati češćim obolijevanjima kod te populacije.