Motivacija zaposlenika, od najnižih do najviših pozicija, jedan je od ključnih zadataka vodstva kompanije. No, ako je suditi prema novim istraživanjima, top menadžeri na tom području bilježe spektakularni neuspjeh. Prema anketama tvrtki koje prate tu temu, kao što su Sirota i Towers Perrin, velika većina zaposlenika u svijetu jednostavno ne mari za svoj posao. Najnovije istraživanje Towers Perrina pokazalo je da se samo 21 posto zaposlenika zaista angažira u poslu, a 39 posto je “djelomično angažirano”.

Što napraviti
David MacLeod i Chris Brady definiraju angažiranost, to jest amerikanizam “milja više”, kao “volju da ulože dodatni trud u svoj rad, u formi vremena, energije i razmišljanja; više od onoga što bi se smatralo adekvatnim”. Definicija se čini prilično jasnom, no kako to postići? Koje su karakteristike organizacije koja može pobuditi energiju u zaposlenicima? Jedno drugo istraživanje, ono koje je provela tvrtka ISR, moglo bi ponuditi odgovor na to pitanje. Kompanije s visokim etičkim standardima i jasnim osnovnim vrijednostima, u kojima se zaposlenici s poštovanjem odnose prema menadžerima, a menadžeri s poštovanjem prema zaposlenicima, stvaraju okolinu u kojoj radnici rade s voljom i zapravo žive s poslom. Je li teško postići atmosferu i odnose koji motiviraju? Čini se da jest. “Zaposlenici se osjećaju sve više odvojenim od menadžmenta koji s njima ne komunicira o smjeru u kojem kompanija ide, o vrijednostima, korporativnom etici, vrijednostima i viziji. I kada se menadžment bavi tim stvari, zaposlenici to ne vide”, stoji u ISR-ovoj analizi. I tada počinje lanac loših događanja. Nespretno rukovođenje sprječava daljni profesionalni i osobni razvoj zaposlenika. On lošije radi pa pronalazi način da zaobiđe dužnosti ili napravi taman toliko koliko je potrebno. Rukovodstvo na to odgovara uvođenjem strogih mjera poput mjerenja performansi, bilježenje kad se dolazi i odlazi s posla, a te mjere još više urušavaju povjerenje dviju strana.

Povjerenje
Analize pokazuju da se povjerenje može povratiti onda kad se menadžment ponaša u skladu s onim što propovijeda. Autori istraživanja navode primjere ne samo iz korporativne prakse. Digby Jones popularni je vođa engleskog CBI-ja, britanske udruge poslodavaca, zbog toga što se nije distancirao od onih koje zastupa. S druge se strane navodi rat u Iraku i bivši engleski premijer Tony Blair za kojeg se činilo da je “izgubio interes”. Prema autorima, menadžeri bi trebali “sići među radnike”, uvesti dvosmjernu komunikaciju umjesto jednostavnog izdavanja naredbi, i na posljetku – tretirati radnike kao ljudska bića, a ne strojeve za proizvodnju novca. Jednostavni zadaci za menadžment, no oni zahtijevaju mnogo truda i u nekim slučajevima potpunu promjenu razmišljanja. A prije svega vodstvo kompanije bi se trebalo zapitati kakve radnike i kakvu organizaciju žele. Kada na to odgovore, pola problema bit će riješeno.