Očekuje se da će najveće naftne i rudarske kompanije u Rusiji prve odgovoriti na poziv ruske vlade velikim kompanijama da se pridruže u kupnji stranih tvrtki kako bi na taj način proširili moć Rusije u inozemstvu. Dmitrij Medvjedev, najvjerojatniji budući ruski predsjednik, pozvao je prošli tjedan ruske poslovne ljude da se ugledaju na Kinu i ulažu u strane kompanije te da smanje ovisnost o uvoznoj tehnologiji. Pritisak kineske vlade na kineske državne kompanije da više ulažu u inozemstvo je razumljiv jer na taj način Kina želi osigurati dovoljnu količinu energije i sirovina za svoje zahuktalo gospodarstvo koje sve više pokazuje znakove pregrijanosti. Upravo zato su natjerali upravljačke strukture kompanija da se natječu na globalnoj razini. Nakon što je Kremlj toliko ojačao strateški bitne industrije da su prešle nacionalne okvire u najvećoj državi na svijetu, došlo je vrijeme da se i one počnu natjecati na svjetskom tržištu. Međutim, veliko bogatstvo za akvizicije nije i jamac efikasnog ulaganja, o čemu svjedoče strane akvizicije japanskih, južnokorejskih ili bliskoistočnih tvrtki koje su pokazali da nakon kupnje smanjuju dotadašnju upravljačku strukturu, što dovodi do manje efikasnosti kupljenih tvrtki, a time i do pada dobiti. Kompanije koje se odluče na kupnju u inozemstvu najbolje rezultate postižu ako se u akvizicijama drže svojeg sektora. Ako je u pitanju diverzifikacija poslovanja, kao što se najčešće događa, onda nastaju problemi u poslovanju. Najveća ruska ulaganja u inozemstvu do sada se vežu uz najveće industrije. Tako su četiri naftne i plinske kompanije, predvođene Gazpromom i Lukoilom, devet rudarskih i metalurških tvrtki, predvođenih Rusalom, do kraja 2006. činili 78 posto svih inozemnih ruskih ulaganja vrijednih ukupno 60 milijardi dolara.

Većina tih ulaganja usmjerena je na naftovode i plinovode, rafinerije i elektrane u bivšim komunističkim zemljama, te je u većini slučajeva u pitanju direktno ulaganje u fizičku imovinu, a ne u akvizicije. Međutim, korporativna preuzimanja su u prošloj godini počele rasti. Neki od ruskih poslovnjaka nisu htjeli čekati pa je Oleg Deripaska sa svojim konzorcijem Rusal već ušao u vlasničku strukturu američkog General Motorsa, kanadsku automobilsku grupaciju Magna International, kao i njemački i austrijski građevinski sektor ušavši u Hochtief i Strabag. Takvi potezi već su zategnuli političke odnose s Europskom unijom, prije svega zbog Gazproma, koji je svojim širenjem zaprijetio preuzimanjem energetskog tržišta EU, čega se Unija najviše pribojava jer ne želi biti ovisna o ruskim energentima, a time i Rusiji koja se zahvaljujući svojem prirodnom bogatstvu u velikom stilu vraća na svjetsku scenu kao supersila. Očito je da će naftne, plinske i metalurške kompanije nastaviti voditi glavnu riječ kada je u pitanju ulaganje u inozemstvo. Očekuje se da će obrambena industrija i dvije vodeće banke poput VTB-a, poznatija po prijašnjem imenu Vnještorgbank, te Sberbank uvelike povećati svoju ulagačku aktivnost na stranim tržištima. Analitičari, međutim, procjenjuju da će atraktivne prilike za ulaganje na domaćem tržištu obeshrabriti većinu tvrtki iz ostalih sektora na ulaganja u inozemstvo. Međutim, postoje i neki izuzeci kao što su MTS i Vimpelcom, ruske vodeće telekomunikacijske kompanije koje su već proširile svoje poslovanje na područje bivšeg Sovjetskog Saveza. Kompanije za trgovanje nekretninama, kao što je Mirax, peta ruska tvrtka u tom sektoru, već je najavila širenje u inozemstvu.