Sveobuhvatni zakonodavni prijedlog Europske komisije za borbu protiv globalnog zatopljenja i o obnovljivim izvorima energije, koji je predstavljen u prošlu srijedu, naišao je na različite reakcije u zemljama članicama te kod poslodavaca i sindikata. Prijedlozi Komisije predstavljaju konkretizaciju odluke koju su dogovorili čelnici EU-a na summitu u ožujku prošle godine. Prema toj odluci, EU bi do 2020. trebala smanjiti emisiju plinova s učinkom staklenika za 20 posto i povećati udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji na 20 posto. Taj prijedlog, koji da bi stupio na snagu trebaju prihvatiti zemlje članice i Europski parlament, predviđa, između ostaloga, da svi veliki industrijski zagađivači od 2013. plaćaju “dozvolu za onečišćenje”. Pod tom obvezom bili bi i proizvođači električne energije, koji emitiraju velike količine ugljičnog dioksida. Ostali sektori, poput zračnog prijevoza, bili bi postupno uključeni u sustav plaćanja prava na onečišćenje. Malo je vjerojatno da bi taj prijedlog mogao biti usuglašen u europskim institucijama i stupiti na snagu prije sredine 2009. godine. Prijedlog je kod predstavnika industrije naišao na kritike jer po njima ide predaleko i mogao bi dovesti do seljenja proizvodnje u zemlje s manjom razinom ekološke zaštite, a s druge strane ekološke organizacije i klimatski stručnjaci ocjenjuju ga nedovoljnim. Mnogo je zemalja članica donekle uspjelo sa svojim pritiscima na Komisiju ublažiti prijedloge koji bi za njih predstavljali znatan teret. Tako je njemački ministar za okoliš Sigmar Gabriel rekao da su intenzivni razgovori s trojicom povjerenika urodili plodom. S druge strane, udruge poslodovaca mnogo su kritičnije od političkih predstavnika svojih zemalja.

Tako su njemačka udruga kemijske industrije, finska i belgijska udruga poslodavaca istaknuli da je riječ o preskupom i neefikasnom prijedlogu. Ekološke udruge poput Greenpeacea i Svjetskog fonda za prirodu ocijenili su europske napore nedostatnima. Predsjednik Europske komisije nastoji umiriti predstavnike industrije kazavši da bi provedba tih prijedloga svakog Europljanina stajala samo tri eura tjedno ili tri puna rezervoara benzina godišnje. Barroso je rekao da je riječ o uravnoteženom prijedlogu, koji će biti koristan i za gospodarstvo i za okoliš. “Dodatni troškovi potrebni za provedbu tih prijedloga bili bi manji od 0,5 posto bruto domaćeg proizvoda do 2020. To je oko tri eura tjedno po glavi stanovnika”, rekao je Barroso predstavljajući zakonski paket zastupnicima Europskog parlamenta. “Budući da cijena nafte i plina svakodnevno raste, stvarna cijena ovoga paketa pada”, dodao je. Za svaku zemlju članicu određen je postotak za koji će morati smanjiti emisiju ugljičnog dioksida u skladu s njezinim bogatstvom. Tako bi, primjerice, Francuska i Njemačka u tim sektorima morale smanjiti svoje emisije 14 posto do 2020., Danska za 20 posto, Švedska za 17 posto. S druge strane, siromašnije zemlje mogle bi povećati svoje emisije stakleničkih plinova poput Poljske 14 posto. Za svaku zemlju je predloženo i koliko povećati udio obnovljih izvora u ukupnoj potrošnji energije kako bi se dostigao cilj da 2020. taj udio iznosi prosječno 20 posto u cijeloj Uniji.
(H)