EN DE

Koštunica zbog Kosova spreman žrtvovati europsku budućnost Srbije

Autor: Rato Petković
14. siječanj 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Gotovo izvjesno potpisivanje SSP-a došlo u pitanje zbog sukoba srbijanskog premijera i predsjednika

Optimistična predviđanja potpredsjednika srbijanske vlade Božidara Đelića kako će osobno, a na temelju prijašnjeg ovlaštenja ministarskog kabineta, potpisati dugo vremena priželjkivani Sporazum s EU o stabilizaciji i priduživanju, podudarila su se sa zaoštrenim nesuglasicama predsednika države Borisa Tadića i premijera Vojislava Koštunice. Kamen spoticanja je da li Srbija treba, i pod kojim uvjetima, nastaviti put prema europskim integracijama. Tadić, uz tvrdnju da Srbija neće priznati nezavisnost Kosova, uporno ustraje na zadržavanju Srbije na europskom putu, a Koštunica traži da EU izabere između slanja svoje misije u pokrajinu, što je za Koštunicu korak koji vodi prema komadanju Srbije, i njenoga primanja u zajednicu europskih država. Tako se jedan dokument s trgovačko-ekomomskim sadržajem pretvorio u najveći politički kamen spoticanja vladajuće koalicije, a mogao bi postati i uzrok njezina raspada. Iako iz EU još nije stigla službena pozivnica za potpisivanje SPP-a, smatra se kako se odluka o tome nalazi u srpskom dvorištu iako dio članica Unije (Nizozemska, Belgija, Velika Britanija) još nije dao zeleno svjetlo da EU potpiše taj dokument. I dok se očekuje da će slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel, uime zemlje koja predsjeda EU-om, uspjeti ishoditi da dotične zemlje progledaju Srbiji kroz prste to što nije isporučila Ratka Mladića Haaškom sudu, zaoštreni odnosi između koalicijskih partnera ne obećavaju postizanje kompromisnog rešenja. U premijerovoj tvrdoj poziciji nema mjesta za uvažavanje u kakvim bi se nepovoljnim i teškim političko-ekomomskim prilikama našla Srbija ako bi odbila pruženu ruku EU. U njegovu okruženju ne postoji sluh za upozorenja prema kojima bi se, bez podrške EU, zaustavio ekonomski razvoj zemlje. Prve posljedice držanja konzervativnog dijela vlade već se uveliko manifestiraju putem burze s koje odlaze strani investitori.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Ulaganja u domaće investicijske fondove su u opadanju već više mjeseci, a ukupne investicije od oko dvije milijarde dolara prepolovljene su u odnosu na 2006. godinu. Prekidom odnosa s EU došlo bi u pitanje korištenje sredstava iz pretpristupnih fondova. Viceprimjer Đelić je izjavio kako s potpisivanjem SPP-a Srbija može računati na milijardu eura godišnje pomoći. Odnosno trostruko više od sadašnje. EU je najveći ekonomski partner Srbije, koja na njezinom tržištu plasira polovicu izvoza. Zahvaljujući tim prednostima, srpska poljoprivreda ostvaruje suficit, a tekstilna industrija je tek nakon otvaranja europskog tržišta počela pokazivati prve znakove oporavka. Pred Srbijom dolaze godine kada će njena privreda morati godišnje izdvajati između dvije i tri milijarde dolara za otplatu već potrošenih kredita. Samo ta obveza predstavlja dovoljan razlog za raspostranjenu zabrinutost u privrednim krugovima ako Srbija, zbog Kosova, okrene leđa EU. Austrijska Erste grupa ocijenila je da je situacija u vezi s Kosovom i dalje najveća smetnja za veća ulaganja inozemnog kapitala. U premijerovoj varijanti analitičari prepoznaju Miloševićev recept žrtvovanja nacije. Živorad Kovačević, predsjednik Europskog pokreta, ističe da se u današnjoj Srbiji ne razumiju dovoljno realni međunarodni odnosi, kao što ih nije shvaćao ni Milošević. Zapaljiva nacionalistička retorika možda je nekome korisna za unutrašnju političku upotrebu, ali je, smatra Kovačević, kontraproduktivna za srbijansku poziciju u svijetu. Prema ocjeni ekonomiste Miroslava Prokopijevića, Srbija bi nepotpisivanjem SPP-a pretrpjela težak ekonomsko-politički udarac.

Optimistična predviđanja potpredsjednika srbijanske vlade Božidara Đelića kako će osobno, a na temelju prijašnjeg ovlaštenja ministarskog kabineta, potpisati dugo vremena priželjkivani Sporazum s EU o stabilizaciji i priduživanju, podudarila su se sa zaoštrenim nesuglasicama predsednika države Borisa Tadića i premijera Vojislava Koštunice. Kamen spoticanja je da li Srbija treba, i pod kojim uvjetima, nastaviti put prema europskim integracijama. Tadić, uz tvrdnju da Srbija neće priznati nezavisnost Kosova, uporno ustraje na zadržavanju Srbije na europskom putu, a Koštunica traži da EU izabere između slanja svoje misije u pokrajinu, što je za Koštunicu korak koji vodi prema komadanju Srbije, i njenoga primanja u zajednicu europskih država. Tako se jedan dokument s trgovačko-ekomomskim sadržajem pretvorio u najveći politički kamen spoticanja vladajuće koalicije, a mogao bi postati i uzrok njezina raspada. Iako iz EU još nije stigla službena pozivnica za potpisivanje SPP-a, smatra se kako se odluka o tome nalazi u srpskom dvorištu iako dio članica Unije (Nizozemska, Belgija, Velika Britanija) još nije dao zeleno svjetlo da EU potpiše taj dokument. I dok se očekuje da će slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel, uime zemlje koja predsjeda EU-om, uspjeti ishoditi da dotične zemlje progledaju Srbiji kroz prste to što nije isporučila Ratka Mladića Haaškom sudu, zaoštreni odnosi između koalicijskih partnera ne obećavaju postizanje kompromisnog rešenja. U premijerovoj tvrdoj poziciji nema mjesta za uvažavanje u kakvim bi se nepovoljnim i teškim političko-ekomomskim prilikama našla Srbija ako bi odbila pruženu ruku EU. U njegovu okruženju ne postoji sluh za upozorenja prema kojima bi se, bez podrške EU, zaustavio ekonomski razvoj zemlje. Prve posljedice držanja konzervativnog dijela vlade već se uveliko manifestiraju putem burze s koje odlaze strani investitori.

Ulaganja u domaće investicijske fondove su u opadanju već više mjeseci, a ukupne investicije od oko dvije milijarde dolara prepolovljene su u odnosu na 2006. godinu. Prekidom odnosa s EU došlo bi u pitanje korištenje sredstava iz pretpristupnih fondova. Viceprimjer Đelić je izjavio kako s potpisivanjem SPP-a Srbija može računati na milijardu eura godišnje pomoći. Odnosno trostruko više od sadašnje. EU je najveći ekonomski partner Srbije, koja na njezinom tržištu plasira polovicu izvoza. Zahvaljujući tim prednostima, srpska poljoprivreda ostvaruje suficit, a tekstilna industrija je tek nakon otvaranja europskog tržišta počela pokazivati prve znakove oporavka. Pred Srbijom dolaze godine kada će njena privreda morati godišnje izdvajati između dvije i tri milijarde dolara za otplatu već potrošenih kredita. Samo ta obveza predstavlja dovoljan razlog za raspostranjenu zabrinutost u privrednim krugovima ako Srbija, zbog Kosova, okrene leđa EU. Austrijska Erste grupa ocijenila je da je situacija u vezi s Kosovom i dalje najveća smetnja za veća ulaganja inozemnog kapitala. U premijerovoj varijanti analitičari prepoznaju Miloševićev recept žrtvovanja nacije. Živorad Kovačević, predsjednik Europskog pokreta, ističe da se u današnjoj Srbiji ne razumiju dovoljno realni međunarodni odnosi, kao što ih nije shvaćao ni Milošević. Zapaljiva nacionalistička retorika možda je nekome korisna za unutrašnju političku upotrebu, ali je, smatra Kovačević, kontraproduktivna za srbijansku poziciju u svijetu. Prema ocjeni ekonomiste Miroslava Prokopijevića, Srbija bi nepotpisivanjem SPP-a pretrpjela težak ekonomsko-politički udarac.

RIK odbio zahtjev veleposlanstava SAD i V. Britanije

Republička izborna komisija odbila je zahtjev veleposlanstava SAD i Velike Britanije da njezini predstavnici imaju status promatrača prilikom održavanja predsjedničkih izbora zakazanih za 20. siječnja. To je prvi put nakon rušenja Miloševićeva režima da je nekome uskraćena uloga promatrača na izborima. Odluka RIK, zbog koje su oba poslanstva izrazila nezadovoljstvo, zatraživši objašnjenje, reakcija je na zalaganje SAD i Velike Britanije da Kosovo dobije neovisnost. U široj javnosti je shvaćena kao zaoštravanje odnosa Srbije sa SAD. Iz američkih službenih krugova je poručeno da Srbija nije u poziciji da bira između Kosova i EU, s napomenom kako je Kosovo za nju izgubljeno još 1999. godine, već između EU i izolacije.

Autor: Rato Petković
14. siječanj 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close