Dionice British Petroleuma pale su jučer 4,5 posto što je njihov najveći pad u proteklih pet godina, dok se tržišna vrijednost norveškog naftnog diva StatiolHydro strmoglavila 3,3 posto. U isto vrijeme analitičari se nadmeću u prognozama kretanja cijene nafte na svjetskom tržištu, no gotovo svi se slažu da će ona snažno skočiti u nadolazećim godinama. Na tragu prošlotjednog probijanja psihološke granice od 100 dolara mnogi vjeruju kako će cijena uskoro porasti na 105, pa na 125, a do kraja godine vrijednost nafte mogla bi iznositi između 150 i 200 dolara po barelu. Doduše, u ovom trenutku moguć je i silazan trend ako uistinu dođe do recesije u Sjedinjenim Državama, četvrtom svjetskom potrošaču sirove nafte, no u srednjem roku, a napose u dugom, nafta će gotovo sigurno rasti. Pad dionica gore navedenih kompanija, dakle, nema veze s navedenim očekivanjima, međutim, uzrok slabog burzovnog dana za europske naftaše ukazuje na ozbiljne probleme s kojima će se naftne kompanije suočavati ove godine. Norvežani su, naime, objavili kako je sadašnja proizvodnja na arktičkom polju Snohvit neizvjesna, odnosno tvrtka se suočava s ozbiljnim problemima vađenja nafte i plina u teškim vremenskim uvjetima, slijedom čega bi output mogao pasti. Nije StatoilHydro jedina kompanija koja se danas bori s ekstremnim prirodnim uvjetima. Naime, zadnjih godina vlade država bogatih naftom postaju svjesne svoje uloge na tržištu, a isto tako odgovornosti prema svojim narodima, čime nekad dostupna polja za inozemne tvrtke preuzimaju lokalne nacionalne kompanije. Stoga radove u Kazahstanu, Venezueli, Ekvadoru, Rusiji i mnogim drugim državama tvrtke poput Britsh Petroleuma sve rjeđe dobivaju. Na taj način rapidno im rastu troškovi proizvodnje pa tako, recimo, najam opreme za vađenje nafte s ekstremnih morskih dubina stoji i do 500.000 tisuća dolara na dan. A kako je i cijena sirove nafte na rekordnim razinama, i taj input, ako ga se kupuje, rastući je trošak u proizvodnom procesu naftnih kompanija.

Tako tvrtke moraju ulagati sve više sredstava u istraživanje novih polja koja ne garantiraju kao u prošlosti siguran i jeftin dobitak. StatoilHydro je za 2009. godinu najavio povećanje kapitalnih ulaganja sa sadašnjih 75 milijardi kruna (14,9 milijardi dolara) na 80 milijardi kruna. Stoga ne iznenađuje osjetljivost ulagača na svaku vijest o odgodi ili nemogućnosti iskorištavanja oskudnih nalazišta. Što se tiče British Petroleuma, dioničari su reagirali na procjene analitičara kako bi u četvrtom kvartalu profit mogao biti manji nego se procjenjivalo. Na nižu dobit odrazilo se pak povećanje poreza te problemi s preradom sirove nafte. Rafinerije, naime, postaju gorući problem jer kompanije ne mogu više održavati visoke marže, odnosno razliku u cijeni između nabave sirove nafte i prodane prerađevine. Već spomenuti visoki troškovi proizvodnje i cijena sirove nafte porasli su više od promjene cijene goriva, čime pada profitabilnost rafinerija, dosad ključnog faktora u poslovanju naftaša. Povećanje poreza u latinoameričkim i azijskim zemljama također povećava troškove. No porezni nameti naftašima rastu i u državama Zapada, posebno nakon rekordnih profita ostvarenih zadnjih godina. Nema sumnje da će financijski rezultati za prošlu godinu, koji se još očekuju, biti najveći dosad. No profiti će u nadolazećim kvartalima zasigurno rasti po sporijoj stopi nego je bio slučaj u prošlosti. A to je ono što brine dioničare navikle na velike dobitke.