Luka Modrić i ove će godine igrati u HNL-u, a ne u engleskoj Premier ili nekoj drugoj jakoj europskoj nogometnoj ligi. Tako je odlučio Modrićev vlasnik Zdravko Mamić. Na prodajnoj turneji po Engleskoj Mamiću je za Modrića ponuđeno manje novaca nego što po njegovoj procjeni najbolji hrvatski nogometaš u ovome trenutku vrijedi i prodaja je odgođena do postizanja bolje cijene. Nogometni poduzetnik Mamić postupio je kao svaki drugi poduzetnik kad procjenjuje da njegova roba na tržištu vrijedi više od cijene koja mu se trenutno nudi i odlučio je sačekati da i potencijalni kupci shvate ono što on već sada zna. Modrića je uskladištio u Dinamu i čekat će da mu cijena na europskom nogometnom tržištu naraste. Reklo bi se da Luka Modrić dijeli sudbinu svih hrvatskih tranzicijskih radnika i djelatnika koji su već prodani ili iščekuju da ih njihovi vlasnici, ponajprije država, prodaju zajedno s tvrtkama u kojima rade. I oni su uglavnom prodavani i preprodavani neovisno o svojim željama i trudu koji su uložili razvijajući svoje radne i stručne potencijale. I najčešće su bili sretni već ako su sačuvali svoja radna mjesta. No Modrićeva priča ipak je drukčija od prosječne hrvatske radničko/djelatničke priče. Mogla bi se uspoređivati s pozicijom vrhunskih stručnjaka koji su mogli birati gdje će i kako će graditi svoje karijere, u Hrvatskoj ili negdje po bijelome svijetu. I njih se u Hrvatskoj moglo zadržati davanjem približno jednakih radnih uvjeta onima koji im se po svijetu nude. Ako su im, pak, ovdje radni i financijski uvjeti bili desetak puta lošiji, nitko ih ni lancima, ni pozivanjem na domoljublje ili sveto ime Dinamo nije mogao zadržati u tvrtkama u kojima su radili.
Luka Modrić se zasad suzdržava od javnog iskazivanja nezadovljstva zbog toga što Mamićevom voljom mora još godinu dana igrati u Dinamu, a ne u nekom od engleskih klubova. Mamić mu kao vlasnik i poslodavac u HNL-u ne može osigurati “radne” uvjete kakve bi imao u Premijer ligi. Ako mu istovremeno i financijske uvjete još godinu dana zadrži na sadašnjem nivou, pet ili desetak puta manje od onih koje bi imao u Engleskoj, Modrić može birati hoće li poput Vedrana Ćorluke ustrajati, pa i štrajkom, da ga se odmah proda ili će kao Eduardo da Silva stisnutih zubiju istrpjeti još neko vrijeme da Mamiću dojadi iščekivanje zarade koju je zacrtao od njegove prodaje. I Mamićeva priča o još jednom pokušaju stvaranja europskog Dinama kao glavnome razlogu Modrićeva jednogodišnjeg zadržavanja u njegovim redovima šuplja je i držat će vodu do prve inozemne ponude koja će utažiti i njegove novčane apetite. Modrićev transfer je posao prije svega i Mamiću bi umjesto pustih priča bolje bilo ugledati se na Luku Rajića i obaviti ga poput njegove prodaje Dukata francuskom Lactalisu. Pogotovo što i njemu na ruku idu nedovoljno sređena društvena pravila igre kojima se regulira kupoprodaja nogometaša ili tvrtki kao što su Dukat i slične, pa Mamiću omogućavaju da kao Rajić ostvari profit o kojemu bi mogao samo sanjati u uređenim državama. U njima, doduše, ne bi mogao ni praviti cirkus od posla kao što ga je dosad radio oko prodaje Luke Modrića engleskim nogometnim klubovima.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu