Dok tim vlade Srbije, na čelu s premijerom Vojislavom Koštunicom, užurbano razmatra ruski prijedlog o ulaganju u izgradnju plinovoda i kupovinu Naftne industrije Srbije, u stručnim krugovima je ponuda od milijardu eura, koju je dala kompanija Gazpromnjeft, za stjecanje 51 posto vlasništva NIS-a, ocijenjena kao nepristojno niska. Ponuđeni iznos je ispod knjigovodstvene cijene koja iznosi 1,6 milijardi eura, dok stručnjaci procjenjuju da je tržišna vrijednost srbijanske naftne industrije dvostruko veća. Stručnjaci također tvrde da će vrijednost NIS-a porasti najmanje za 30 posto najavljenom izgradnjom magistralnog naftovoda PEOP.

Prodaja bez natječaja
Gazpromnjeft predlaže da odmah uplati 500 milijuna eura u državni proračun, a u razdoblju od 2008. do 2012. godine uloži još toliko u tehnološku obnovu dviju srbijanskih rafinerija. Prevladava ocjena prema kojoj je ponuda cijelokupnog aranžmana za Srbiju veoma nepovoljna. Od njezinih vlasti se traže velike pogodnosti, a nudi nesigurna realizacija. Zbog toga se smatra da Gazprom traži NIS na dar da bi zauzvrat gradio plinovod kroz Srbiju. I u vladi, prema pisanju beogradskih medija, postoje nesuglasice oko ruske ponude, koja u slučaju prihvaćanja isključuje objavljivanje natječaja na kojeg bi se mogli javiti i druge zainteresirane kompanije. Navodno Mlađan Dinkić, ministar ekonomije i regionalnog razvoja, namjerava izići iz vladine radne skupine koja razmatra rusku ponudu, jer smatra kako NIS treba privatizirati putem natječaja, s tim da se na prodaju ponudi 51 posto njezina kapitala.Osim dvojbi u vezi s ruskom ponudom za NIS, koja se nalazi zajedno u paketu s obećanom izgradnjom magistralnog plinovoda i skladišta plina, u stručnim krugovima postoje dvojbe o realizaciji plinskog dijela paketa. Ruska strana će trasu odrediti tek koncem 2008. godine, što izaziva pitanje hoće li budući plinovod imati magistralno ili lokalno značenje. Neslužbeno se spominje kako će krak koji prolazi kroz Srbiju imati propusnu moć od 10 milijardi kubičnih metara, što je trostruko manje od očekivanoga kapaciteta. Za Srbiju je važno da plinovod ima transnacionalno značenje, jer bi u tom slučaju prihod od tranzita iznosio 200 milijuna dolara godišnje. S kapacitetom od 10 milijardi kubika, taj prihod će biti deseterostruko manji, jer bi se njegov krak završavao u BiH. Kapacitet podzemnog skladišta plina kojeg bi gradio Gazprom, prema ruskom prijedlogu, iznosit će 300 milijuna kubičnih metara, što je šest puta manje od onoga na kojega računa srbijanska strana. Domaće vlasti nastoje izgraditi skladište koje bi imalo regionalno značenje, što ruska ponuda ne omogućuje. Srbijanska vlada, pred kojom je teška odluka, nema previše vremena za razmišljanje jer, prema riječima ruskog veleposlanika u Beogradu Aleksandra Aleksejeva, ruska strana očekuje odgovor što prije, uz napomenu kako ruska vlada nije odgovorna za ponude Gazproma.

Monopol Gazproma u Srbiji
Prema tvrdnjama ekonomista Miroslava Prokopijevića, Srbiji je u interesu da ima plinovod, ali ne i da skladište plina prepusti Gazpromu, jer bi time bila povećana energentska ovisnost zemlje. Osim toga, u ruskoj ponudi sadržan je i zahtjev da se zaštita domaće naftne industrije od inozemne konkurencije produlji do 2012. godine, što znači da bi Gazprom imao monopol. Upitno je da li Srbija može udovoljiti tom zahtjevu budući da Cefta predviđa liberalizaciju naftnog sektora 2010. godine. Prema ocjeni ekonomista Milana Kovačevića, ponuda je dobra samo za stranu koja je nudi. U ruskom prijedlogu nisu definirane dionice koje, prema tek usvojenom zakonu, trebaju biti besplatno podijeljene građanima. Riječ je o 15 posto kapitala NIS-a.