Saudijska Arabija namjerava osnovati državni investicijski fond vrijedan više od 900 milijardi dolara koji bi veličinom rasploživih sredstava postao najveći u svijetu, odnosno nadmašio sadašnjeg lidera iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Državni investicijski fondovi posljednjih su tjedana ponovno došli u fokus svjetskih financijskih zbivanja što je odraz kreditne krize proizašle na američkom tržištu drugorazrednih hipotekarnih zajmova. Pogođene krizom najveće svjetske financijske kuće redom bilježe gubitke dok istodobno njihovi udjeli postaju atraktivni državnim fondovima. Prije nekoliko dana je primjerice kineski fond China Investment, vrijedan 200 milijardi dolara, kupio udio u krizom pogođenom Morgan Stanleyju za čak 5 milijardi dolara. Ova investicija uslijedila je nakon što je objavljena vijest kako vlade Singapura i Saudijske Arabije namjeravaju preuzeti udio u švicarskom UBS-u, a još ranije je fond iz UAE ušao u vlasništvo Citigroupa, a kineske vlasti u Blackstone Group. Fond Temasek iz Singapura navodno je u preliminarnim pregovorima sa vodstvom Merrill Lyncha oko ulaganja vrijednog nekoliko milijardi američkih dolara. Osnivanjem najavljenog investicijskog fonda vlasti Saudijske Arabije učinit će zaokret prema inozemnim ulaganjima jer je dosadašnji tamošnji fond bio isključivo orijentiran na domaće investicije. Državni prihodi dobiveni naftom najvećim dijelom odlaze u centralnu banku, dok dio završi na računima kraljevske obitelji. Osim toga središnja banka provodi konzervativnu politiku po pitanju inozemnih ulaganja, odnosno iskljuPčivo kupuje sigurne vrijednosne papire sa malim prinosom, poput obveznica američke vlade. Budući fond stoga će biti sličan onima iz ostalih zemalja bogatih naftom čiji novac sve više zapljuskuje Zapadne kompanije, napose financijske kuće pogođene kreditnom krizom. Drugim riječima Saudijska Arabija okreće se kupnji dionica i rizičnijih vrijednosnih papira.

Analitičari Bank of America procjenuju da su od ožujka ove godine državni investicijski fondovi uložili oko 60 milijardi dolara u banke i druge financijske institucije zapadnih zemalja. U gotovo svim slučajevima inozemni državni fondovi kupili su manjinske udjele te pritom napomenuli kako se neće aktivirati u upravljačkim strukturama, no to nije umanjilo zabrinutost političkih lidera Zapada. Naime, u Europi strahuju kako ulazak takvih fondova ima politički predznak, tj. da se oni prilikom odlučivanja gdje ulagati ne vode isključivo ekonomskim pokazateljima već političkim čime jačaju poziciju svojih država u određenim kompanijama ili prostorima. Krajem prošlog tjedna upućen je žestok otpor ulasku bliskoistočnog državnog kapitala u švicarski USB, a svojevrsnu pobunu protiv prodaje udjela pokrenuli su institucionalni investitori. Najveći dioničari USB-a napominju da niti detalji prodaje nisu jasni, pa se trenutno špekulira da iza saudijskog novca stoji Princ Sultan, međutim, službenih informacija još uvijek nema. Međunarodni Monetarni Fond (MMF) i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) trenutno rade na zakoniku vezanom uz poslovanje državnih investicijskih fondova, a prva pisana pravila igre očekuju se u travnju iduće godine.