Predsjednik Udruge pravnika u gospodarstvu Zagreb mr. Miljenko Giunio, arbitar Zagrebačke arbitraže i cijenjeni pravni stručnjak za pitanje kamata, smatra da pravna struka treba upozoriti na zamke voluntarizma u području kamata kao regulatora tržišta zbog mogućih posljedica najavljene današnje odluke Savjeta HNB-a o diskontnoj (eskontnoj) stopi što bi rezultiralo drukčijim stopama ugovornih i zateznih kamata u kamatnom režimu koji započinje 1. siječnja 2008. Giunio podsjeća na ključne novosti propisa o kamatama i kamatnim stopama (odredbe čl. 26. do 31. Zakona o obveznim odnosima – ZOO) koji je donesen i objavljen još sredinom 2005. kao i na početak primjene njegovih odredbi o visini kamata od 2008. godine.

Dvije stope
Najvažnije su novosti različite stope zateznih kamata na novčane obveze iz trgovačkih ugovora i na ostala dugovanja, baziranje tih stopa na diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a kao “osnovnom kamatnjaku” iz kojega se dodatkom od 5 ili 8 poena dobiva stopa zakonskih zateznih kamata. Jedna je stopa za odnose među građanima i mješovite, a druga za odnose među trgovačkim društvima te dopušteni maksimum ugovornih kamata (također dvovrsnih prema subjektima ugovornog odnosa) koji je baziran na zakonskim zateznim kamatama, dakle posredno – također je na eskontnoj stopi HNB-a. Uz ogradu da ovom prigodom ne ulazi u analizu malobrojnih, ali ne baš lako čitljivih zakonskih odredaba o kamatama, nego samo radi potrebe komentiranja najavljene novine iz HNB-a, Giunio upozorava na zakonsku odredbu prema kojoj je HNB “dužan svakog 1. siječnja i 1. srpnja objaviti eskontnu stopu u Narodnim novinama” (čl. 29. st. 8. ZOO). Stoga tvrdi da je za određenje stopa zateznih, pa zatim i ugovornih, kamata u polugodišnjem razdoblju, konkretno od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2008., mjerodavna eskontna stopa iz prethodnoga polugodišta, tj. ona koja je bila objavljena od 1. srpnja 2007. godine. Budući da HNB nije mijenjao svoju odluku o toj stopi još od 2002., trebala bi tada propisana godišnja stopa od 4,5 posto biti osnovica za određenje zateznih i ugovornih kamata u prvom polugodištu 2008., kaže Giunio. “Uočljiva je aktualna namjera da se izmjenom eskontne stope utječe na drukčije formiranje kamatnih stopa od Nove godine. Protagonisti te ipak voluntarističke akcije, dobronamjerno i uvjereno, pozivat će se na ne baš najspretniju odredbu ZOO-a o ”eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu …“ (čl. 29. st. 2. ZOO)”, pretpostavlja Giunio. Međutim, objašnjava da takva interpretacija pravno nije moguća. Hrvatska je odredba, kaže, razbijena u dva udaljena dijela (stavak 2. i 8. podužega članka 29.), malo nezgrapno prepričana, no sustavno i tekstualno jedinstvena odredba prf. 247. st. 1. njemačkoga Građanskog zakonika (BGB), prema kojemu je “osnovni kamatnjak 3,62 posto, a mijenja se 1. siječnja i 1. srpnja svake godine za postotak promjene eskontne stope Europske središnje banke prije prvoga kalendarskog dana odgovarajućeg polugodišta”. Potpuno je jasno iz njemačke odredbe, ali i iz one citirane hrvatske (čl. 29. st. 8. ZOO), da se eskontna stopa ne smije mijenjati u zadnji čas, nego mora biti odraz stanja u proteklom polugodištu, zaključuje Giunio.

Velika neizvjesnost
Promjena eskontne stope HNB-a “minutu prije 12”, s ambicijom da utječe na formiranje kamatnih stopa već od 1. siječnja 2008., posebno stoga što dolazi iz renomirane institucije sa zadaćom afirmacije monetarnog reda, bit će, kako drži Giunio, nov kamen spoticanja i neizvjesnosti koji će naročito pogoditi gospodarske subjekte. “Ne samo da se moraju mijenjati svi kratkoročni planovi kao i, primjerice, opći uvjeti banaka zasnovani na stopama iz protekloga polugodišta, nego se proizvodi velika neizvjesnost u pogledu ispravnosti i zakonitosti poslovanja, primjenjujući jednu ili drugu kamatnu inačicu. I zbog predvidljivih sporova i parnica u kojima će se dokazivati moguća nezakonitost zaračunatih kako ugovornih, tako i zateznih kamata riječ je o vrlo važnom praktičnom pitanju”, upozorava Giunio.

Dvojbe vezane uz maksimum

Giunio podsjeća na veliku dvojbu koja i bez “eskontnog dodatka” već postoji među tumačima zakona, ali koja izvire iz ZOO-a. Pitanje je je li za dopušteni maksimum ugovornih kamata među pravnim subjektima mjerodavna kao bazna referentna stopa – “obična”, ili “trgovačka” stopa zakonskih zateznih kamata o čemu je Poslovni dnevnik pisao prošlog tjedna. U drugoj varijanti maksimum trgovačkoga ugovaranja kamata bio bi za 4,5 poena veći nego u prvoj, kaže Giunio. Zaključuje da je pravnim stručnjacima teško razumjeti da se u razdoblju od dvije godine od objavljivanja ove odredbe nije našlo načina za njezinu javnu i kvalitetnu interpretaciju.