Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy dolaskom na čelo države pokazao se ozbiljnim europskim liderom koji je spreman surađivati sa svima kako bi svojoj zemlji osigurao dobre poslovne i političke poteze. Sarkozy je tako svoju novu poziciju iskoristio kako bi osnažio odnose između Francuske i Sjedinjenih Država, narušene odbijanjem njegova prethodnika Jacquesa Chiraca da podrži američki napad na Irak, povezao se s Kinom, Alžirom i Libijom kako bi osigurao unosne poslove za domaće kompanije, otvorio mogućnost ponovnog ulaska Francuske u NATO, te inicirao ideju novog političko-ekonomskog saveza nazvanog Mediteranska unija. I sve to u samo pola godine, budući da je na čelo Francuske zasjeo u svibnju ove godine.

Bushova pudlica
Sarkozy je nedugo nakon što je postao francuskim predsjednikom otišao u posjet Bushu, što su mnogi pogrdno prokomentirali tvrdnjom da će u ulozi “pudlice” američkog predsjednika zamijeniti bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira. Ipak, vjerojatno je prije u pitanju obnavljanje odnosa koji bi Francuskoj trebali osigurati naftne interese u Iraku te dobivanje stanovitih ustupaka ako se Pariz ponovno odluči biti članicom Sjeveroatlantskog saveza. Kako Amerikanci kontroliraju Irak, zemlju s jednim od najvećih zaliha nafte na svijetu, Sarkozy se nada kako bi jedan dio kolača mogao pripasti i Francuskoj. S obzirom da novi irački zakon o nafti još nije donesen, a da SAD ima veliku ulogu u njegovoj izradi, francuski predsjednik smatra kako bi se mogao “ogrebati” za kakav unosan ugovor. Osim toga, Washington u NATO-u ima presudnu ulogu i uvelike odlučuje o njegovoj zapovjednoj strukturi, što bi za Francusku moglo značiti dobivanje dobrih pozicija u tom savezu. No, Sarkozy se ni blizu nije ograničio samo na Ameriku, već je francuske interese išao ostvariti i na Dalekom istoku, točnije u Kini, zemlji s ogromnim gospodarskim rastom i još većim ekonomskim potencijalom. Francuski je predsjednik tako prošlog mjeseca posjetio Peking i domaćim kompanijama osigurao ugovore vrijedne 30 milijardi dolara. Sarkozy je doputovao u širokom društvu poslovnih lidera, a ugovori su potpisani nakon što su se francuski predsjednik i njegov kineski kolega Hu Jintao obvezali na jačanje suradnje u trgovini i međunarodnim odnosima. Najunosniji posao sklopio je proizvođač zrakoplova Airbus, koji se nalazi u dvojnom francusko-njemačkom vlasništvu, potpisavši s Kinom ugovor o isporuci 160 komercijalnih putničkih zrakoplova vrijednih 14,8 milijardi dolara. Ugovor podrazumijeva prodaju 50 zrakopova tipa A330 i 110 manjih letjelica tipa A320. Unosan posao je zaključila i Areva, najveći proizvođač nuklearnih reaktora u svijetu, potpisavši 11,9 milijardi dolara vrijedan ugovor o izgradnji dvaju nuklearnih reaktora. Dobar poslovni potez povukla je i telekomunikacijska kompanija Alcatel-Lucent potpisavši sa dva kineska operatera mobilne telefonije, China Mobile i China Unicom, ugovor vrijedan 1,1 milijardu dolara. Nakon Kine, Sarkozy se okrenuo i susjedstvu, točnije francuskoj bivšoj koloniji Alžiru, s kojime su francuske kompanije Alstom, Gaz de France, Total i Bull prošlog tjedna zaključile pet milijardi eura vrijedne poslove. Francuska se time obvezala na gradnju energetskih i naftnih postrojenja, kupnju prirodnog plina i obnovu sustava podataka u poštanskim uredima u Alžiru.

Francuska naftna kompanija Total tako će izgraditi i upravljati tri milijarde dolara vrijednim petrokemijskim kompleksom u zapadnoalžirskom gradu Arzewu, čiji će 49-postotni vlasnik biti alžirska državna kompanija Sonatrach, dok je francuska elektorenergetska kompanija Gaz de France do 2019. produžila sporazum za kupnju prirodnog plina iz Alžira za 2,5 milijardi eura godišnje. Unosan posao vrijedan 800 milijuna eura sklopila je i tvrtka za izgradnju energetskih potrojenja Alstom koja je pristala biti dobavljač za tri turbine na plin GT26, sukladno sporazumu koji je postigla u partnerstvu s egipatskom tvrtkom Orascom Construction Industries. Alstom će izgraditi postrojenja snage 1200 megavata u Tergi, mjestu udaljenom 600 kilometara zapadno od glavnog grada Alžira. Što se tiče obnove poštanskih mreža u Alžiru, taj je posao zaključio najveći francuski proizvođač računala Bull koji će osuvremeniti njen informacijski sustav. Glasnogovornica Bulla Anne-Marie Jourdain je potvrdila kako je sporazum vrijedan nekoliko milijuna eura. Sarkozy se također okrenuo i suradnji s libijskim vođom Moamerom Gadafijem, kod kojega je isposlovao puštanje zatočenih bugarskih medicinskih sestara i palestinskog doktora, a kojima je prijetila smrtna kazna zbog otužbi da su libijsku djecu namjerno zarazili HIV-om, što su oni uporno negirali. Sarkozy je tako zaradio odlične političke bodove kao vješt pregovarač, koje je namjeravao iskoristiti kako bi francuskim kompanijama osigurao poslovne interese na području brodogradnje i energetike, dok je istovremeno s Libijom dogovorio unosnu vojnu i ekonomsku suradnju.

Prijatelj Gadafi
Slijedom toga, Sarkozy je s Gadafijem prilikom njegova ovotjednog posjeta Francuskoj s libijskim vođom dogovorio poslove vrijedne više od deset milijardi eura. Tako su Libyan Airlines i Afriqiyah Airlines potpisale su sporazum o kupnji 21 zrakoplova Airbusa, među njima i deset aviona A350 XWB kojima Airbus želi parirati Boeingovu 787 Dreamlineru. Francuska će Libiji također isporučiti i znatne količine vojne opreme, a dvije su zemlje potpisale i ugovor o suradnji o libijskoj mirnodopskoj upotrebi nuklearne energije, prema kojemu će Pariz Tripoliju isporučiti jedan ili više nuklearnih reaktora. Sarkozy će ove poteze iskoristiti kako bi ostvario još jedan veliki cilj, a to je osnivanje Mediteranske unije koja bi objedinjavala 16 zemalja koje okružuju Mediteran. Francuski predsjednik tako želi učvrstiti regionalnu suradnju na području energetike, sigurnosti, protuteroizma i naravno ekonomije. Predložena unija dovela bi do osnivanja i Mediteranske investicijske banke za pomoć siromašnijim članicama ove potencijalne integracije. Sarkozy je također predložio i ustupanje francuskih stručnjaka na području nuklearne energije, a zauzvrat traži slobodan pristup sjevenoafričkim rezervama plina. No, ovaj ambiciozan projekt ipak će u skoroj budućnosti biti teško ostvariv zbog razlika između potencijalnih članica, kao što je Turska, koja smatra da je Mediteranska unija predložena samo kako bi je se držalo van Europske unije.